priče za djecu, pustolovina na cetini

Jednom ne toliko davno u sred ljeta baka i dida odlučili su djecu odvesti vidjeti rijeku Cetinu.

Kako su se djeca navikla kupati u moru suprostavljali su se ikakvom udaljavanju od njihve najdraže plaže.

Ivo je odmah odgovorio- Ali sigurno nema tamo rakova za loviti. U krivu si odgovori Dide- ima tamo mnogo rakova i to riječnih kakve niste još vidjeli. Ali jako je vruće odgovori mala Antonia kako čemo bez kupanja cijeli dan? Kupati ćete se u rijeci, odgovori baka. I tako Ivo, Antonija, i Jure prihvate putovanje, i sjednu u Didov veliki stari auto koji je uvjek mirisao po travama, zemlji i avanturama.

Ivo je odmah pronašao frulu koju je dide napravio od grane i počeo svirati dok su druga djeca i baka poklapljai uši rukama.

Evo nas djeco stigli smo u grad Omiš najavio je Dide. Ovaj grad nekoć bio je grad opasnih gusara, imao je i kralja gusara. A princezu gusara takošer jei tako dide?Cvrkutala je Antonia. Da imali su i gusarsku princezu i kraljicu . A jesu li živjeli na onom dvorcu na brdu? Prstom je pokazivao Jure poviše krovova grada. Da odgovori baka . Idemo li istraživati? Pitao je Ivo. Drugi put, odgovorio je odlučno djeda, sada idemo bordom po rijeci Cetini i kroz onaj veliki kanjon koji vidite .

Baka dida i djeca ukrcali su se u narančasti drveni brod pun ljudi i brod se odgurnuo od obalu grada Omiša i krenuo uzvodno uz rijeku. Brod je prošao kroz dvije goleme stijene koje su izlegale kao drevna vrata nekog čarobnng mjesta, zatim još dvije visoke stijene koje su bacale sjenu na rijeku. Nije to bila baš neka dosadna rijeka kava su djeca očekivala , Cetina izlegala je kao da skriva svakakve tajne. Rijeka je bila puna života .Putjući vidjeli su planine , patke, druge brodove, ribe pa čak i labudove i jako mnogo šaša u kojem su se skrivale životinje kakave su stvarlae svakakve svukove.

Brod se zaustavio pored staroga mlina. Ovdje čemo ručati kazao je dida. Neee vrištala su djeca. Pa tek smo stigli! Pa dobro odgovori dida malo ćemo prošetati prvo, i povede provrku veslee djece u šetnjicu uz obalu rijeke.

Uz rijeku rasla je prava džungla. Djeca us se morala provlćiti kroz grane kao pravi istraživaći . Bilo je biljaka sa velikim listovima, i dugim korjenima koje su putale po tlu. Goleme paučine raszezale su se preko divljeg puteljka. uokolo su rasle smokve, murve, kupine i jabuke koje je dida brao za djecu.

Uskoro su stigli na čistinu uz rijeku. Pa ovo je prava plaža. Ukliknula je Antonia uzbuđeno .Je. Dodao je ivo. Stanimo ovdje veselo he kliktao Jure. Pa mislio sam da če vam se svidjeti tu zaključio je Dide. A sada ručak. Baka je izvadila iz košare manistru na pome u metalne pijate, breskve, jogurt, a kada djeca više nisu mogli pojesti ni zalogaj dodala im je kostime za kupanje.

Djeca su se počeli bučkati u osvežavajućoj vodi rijeke, a kada su nakon ručka baba i dida zaspali na plaži odlučili su istražiti nesmetano dalje. Prošuljali su se kroz grmlje iza plažice i krenuli šetati uz rijeku. Cijelim putem male plave životinjice s krilima su ih obljetale.

to se zove Vilenkonjic. objasnio je Jure. A misliš li ti da ima ovdje vila, pitala je Anotonia. Naravno da nema odvratio je Ivo ozbiljno, one ne postoje. Ali nije to niti izgovorio kada sletiše na njegov nos jedan zeleni vilenkonj.

A što ti misliš zašto se zovemo mi vilen konjic pita ineskt Ivu ljutito.? Od iznenađenja Ivo je posrnuo nogom i pao na zemlju. Ne razbivaj ovo je carstvo naše kraljice vile i nemaš pravo na micanje grana niti listova.Zapovjedi zeleni vilenkonjic. Pa onda nam ti pokaži put. Predložila je Antonija. Put gdje? Ogovori vilenkonjic. U vilino carstvo. Već ste tu kaže vilenkonjic. Samo otovrite oći. Drugi plavi vilenkonjic tada sleti na Antonijin prst. Malo je pogleda, odleti pojede muhu, pa sleti iznova. Ja ću vam bit vodić, kraljica vila silno vas želi upoznati, pratite mene.

Plavi vilenkonjic odletio je naprijed, pa ljevo, pa desno, pa nazad, pa doveo djecu gdje su i počeli pored male plaže, samo što dida i baka više nisu bili tamo. Gdje su baka i dieda ?pita jure. Ah. Pa naravno nevidljivi, odogovori vilenkonjic. Obično ljudi ne vide vile, ve iste ušli u vilinjsko carstvo gdje ih možete vidjeti ali zato nemožete vidjeti ljude niti oni vas. Ali mi smo ljudi odgovori Ivo. Ne kaže vilenkonic. Vi ste djeca a djeca znamo svi mogu vidjeti svašta i putovati kroz sve svjetove. A sada idete se predtaviti kraljicic vili. Vilenkonjic ih je vratio do stabla koje su prošli sa didom, stabo obraslo gljivama. Sletio je na jednu gljivu i puhnuo kroz praznu kućicu od puža koja je kao rog ozvonila šumom.

Ah pa stigli ste viknuo je ženski glas sa visine, a kada su pogledali djeca su vidjeli samo sjeme lipe kako se vrti prema tlu. Mala zelena djevojka, sićušne građe kao vilenkonjic i sa plavim svjetlucavim krilima odskočila je sa sjemenke i skočila na navišu od gljiva. Bu. Kaže ona. Ja sam kraljica vila a vi ste djeca lopovi. Nismo mi lopovi. Odgovori Antonia. A vila joj vrati ako niste vi, tko je jeo voće iz mog carstva bez pitanja ili zahvale. Ako se dobro sječam pojeli ste 10 murva, tri jabuke , dvije smokve i 12 kupina. Zar vi ne shvačate koliko truda mi vile ulažemo da bi nam narasla šuma? Šuma je divlja, svi imaju pravo jesti iz nje, odgovori Ivo, ajmo se kupati. U taj tren vila za žviždi a roj komaraca se stvori nidokud i počme gristi djecu, a oko djece roj osa počme zujati prijetejuće. Ne. Vi ne idete nikamo dok ne odradite kaznu i uložite u prirodu. Vaša kazna je vrtlarenje. Imate posaditi 10 gljiva, deset kupina, deset jabuka, 10 murvi , i 10 smokva, a nakon toga možete se zabavljati. Dobro odgovore djeca ali jeli možete maknuti ove komarce i ose od nas? Pa nemgu oni će stražariti da vi odradite posao a vilenkonjic će vas voditi a sad počmite s gljivama. !

Pa to je zogodno odgovori vilenkonjic jer to bar možemo početi ovdje. Ova vrsta gljive salje svoje spore putem vode, njen klobuk se rastapa kada padne kiša i tom kišom putuju spore koje se posade i naraste nova gljiva. Trebate samo donjeti vode i preliti gljivu. Djeca odmah poskoće do rijeke i sakupe u šakame vode i poćmu prelivati gljive. Ne sve. Naredi vilenkonjic, naša kraljica nemože stajati na mokroj gljivi. Ići čemo dalje umnožiti puharu.

Puhara je velika okrugla spužvasta gljiva koju samo treba dobro gnjećiti ili tresti da joj spore poćmu putovati. Na livadi dalje od rijeke vilenkonic je pkazao gljivu puharu, i tako ih vodio od gldjive od gljive dok nisu posadili 10 vrsta. Sljedeće su posadili sadili kupine,jabuke, smokve, birajući sjemenke iz suhih voćka koje su stavlajli u tlo, pa malo zaljevali.

Kada su završili s vrtlarenjem stvorila se proed njih kraljica vila. Eto djeco sada više niste lopovi. Kada uđete u šumu trebate uvijek prvo pozdraviti sva šumska bića. Kada jedtete šumsko voće morate se zahvaliti šumi, i trebali bi st uvijek posaditi nšto tako da šuma raste dalje i uvijek bude voća za svih. A sada možete pratiti mene voditi ću vas da upoznate neka od bića koja tu žive.

Kraljica vila odljeteljela je izvona do malene plažice i sletljela na granu poviše vode. Pa znam da sigrno volite žabe kaže vila, pogledajte preko vode na onu sivu stijenu tamo živi kralj žabac. I zasita kada su djeca pogledala na stijeu vidjeli su najveću žabu u cijelom životu, kralj žabac bio je veći nego kos koji je sletio na stijenu do njega.

Sada pogledajte u rijeku predloži kraljica vila. Tamo se nalazi zmija na kockice. Te zmije vrlo su hrabre prelaze rijeku i u naj bržim djelovima. Kralj zmija je veliki zmaj ali njega baš je i teško sresti po danu. A nizvodno uz rijeku vidjećete obitelj pataka i male patkice. dok u onoj pećini u brdu žive mali šišmiši, koje često volim jahati .

Eto djeco zakljući vila bilo mi je drago ali sada moram ići. A gdje ideš? pita Antonija. Pa zapravo većeras spremamo bal, i moram nadgledati pauke kako pletu plesne dvorane između stabala i lišća da budu što ljepše. A vi se morate vratiti baki i djedi.

A gdje su oni pita ?Zabrinuto Jure. Oni su još uvjek tu. Vi se malo u rijeci okupate i kada ste spremni vidjeti baku i djedu samo dobro porprskajte vodom po plaži i vidjet če te ih. No prije nego otiđem želim znati što ste naučili o šumi? Pita villa još jedom djecu. Da moramo pozdraviti sva šumska bića, zahvaltit šumi na šumskom voću i posaditi sjemenke koje nađemo da šuma nastaviti rasti. odgovore antonia ivo i jure. Da . A sada do viđenja. Vila zažviždi a dva vilenkonjica se stvore pred njom, ona ih uhvati za rep zažviždi još jednom a vilenkonjici se prenu i nestanu sa kraljicom vilom u šumu.

Eto vidiš da ima vila. Antonia kaže Ivi. Vidim. A ima i zmajeva kaže jure. Ima a ima i vode skrikne ivo i započme prskati brata i sestru, koji mu skrikom odvrate prskajući se vodom , neprimječujući kako su poprsali plažu na kojoj su opet postali vidljivi baka i dide ljudi što ih je probudila iz popodnevnog sna hladna voda cetine.

Djeco djeco dosta vikali su baka i dide. Pa zar ste u vodi svo ovo vrijeme? Pitala je baka i dobila samo tajnoviti osmjeh od djece. Vrijeme je ići kući kaže baka gledajući kasno poppdnevno sunce kako se sprema zaći. A kada su sjeli u brod djeca su vikala. Doviđenja cetina hvala na pustolovini.! i molili su baku i djedu da se što prije vrate.