Što sam prvo kupila mojoj nerođenoj bebi? Majcu na pingvina " cool like daddy". Zatim malog sasvim malog cute zekota, i šuškalicu mačku.
Zatim knjige. Knjigu na engleski, pa naravno da če beba pričat odma dva jezika, knjigu sa velikim stršećim ljubičastim slonom, i mekanu priču za žvakanje u obliku svih morskih životinja.
Prvi dar za bebu, dala mi je londonska kuma. Maloga zekota. Brat, čak iz iste serije kao prvi zeko samo deblji s većim šapama. I dizajnerske bajke za bebe u bjelo za božić od Matje.
Teta barbara htjela nam je napraviti goblen ali nisam znala spol pa čeka da zna odrediti boje.
Sljedeće stvari koje su se nizale obojane su u sve mogučnosti, roze dude, i žute stvari na medvjediće, robica na plave rige , avione, te roze na točkice i cvjeće.
Zatim me uhvatilo ludilo kao nikada prije za sređivanje doma, ili gnjezdenja, kupila sam lampe i pune torbe dekoracija za bor , pa da, sada smo u tri, mora biti veseli bor, ima dovoljno šarenila da sljedeći božić beba gleda i čupa dekoracije.
Poslje toga uhvtilo me crtanje slika koje bi veselile nekog maloga. Prvo mali konj koji trći travom pod plavim nebom, konjić na točkice, a onda me je puklo crtati crno bijele ovce. Ma svi znate da to nisam do sada slikala. Hormoni definitivno utječu. Prestala sam čitati knjige sa zlim likovima i vješticama. A mladen je prestao pušiti kad dođe doma, i stavljati njemu inače najdraže uspavanke , emisije o ubijanju , i spajanju leševa po ulicamam miamia, tako da ukine nočne more koje iz tih emisija inače sljede,jer nesmim sad imati ružne snove .
Zatim sam u Šibeniku kupila kožu sa vunom janjeta da bebi bude toplo zimi u Zagrebu u kolicima, iako če se roditi u proljeće.
A nakon toga se beba pokazala. Prvi snimak koji pokažu doktori izgleda kao neka video igra iz osamdesetih. Nešto sivo, izpikelizirano, kao drago nam je ali nekuži se baš ništa.
A kada sam vidjela pravu sliku, super soničnu u detaljima kao nagrada čekanja za pregled 4 sata bez pregovaranja , doktor mi je za unapred dogvorenu jubilarnu frank kavu pokazao i spol. Ha neču vam reči. Ali nemogu opisati gušt što sam konačno vidjela glavu, i oči, i prstića deset, prstića kojie se miču, i rukice koje putuju gore dolje, i noge koje vrte u krug, i nožne prstiće. I tada sam shvatila da ono što me nekada zaboil je zapravo udarac nogom od ove male bebe. Javlja se.
Počela se javljati kada Mladen dođe kući. Očito raspozna glas. Mladen otvori vrata a ja dobijem nogom . Mladen nemože zbog toga bit sretniji. Zatim me tuče kada previše vježbam, kada plešem ili hodam očito i beba počme vrtit nogama, i tuče tuče dok ne legnem pa se smiri.
A što se tiče hrane. voli kisele kukumare. sir. maslo. med. kolače. torte od oraha. voli pršut i to masni kao što nikad nisma baš jela, i voli karote, obožave karote, i kupus, i stalno mi šalje snove o ribi na gradele. Jedino ne podnosi smrad pašticade, vinske kvasine, preferia junetinu juhi od bundeve, a kinesku spizu mrzi najviše od svega, čim pojedem nešto sa sojom iz kineskog restorana loše mi je. Ali svaki obid najviše voli zalit s domaćim sokom od jabuke. Zanima me hoče li uživati iste stvari i kada se rodi.
Trbuh je sad poprilično vidljiv svima. I teži, nemogu baš ležat na leđima. I ružno je nostit bilo kakve laštike preko trbuha, tute, gege, hulahope, sve stišće i tjera ič pišit. A da ne prićam o ređipetu. Ređipet postane neadekvatan čim se kupi. Jej konačno velike sise. Al bilo bi puno zgodnije biti u drugom stanju među plemenima amazone ili u vemenu hipija kada je bilo u redu šetati okolo sa kadenama od bobica i cvjeća za odjeću. Sljedeću trudnoću treba obavit kod Ivane i Tatjane u Mekisu, devet mjeseci u bikiniju.
Sada veliko pitanje nam visi nad glavama, dali da dopustimo da se beba rodi u Zagrebu ili da vozimo pred rođenje u Split ? Stric budući nikako ne dopušta da rodimo purgera, šta da dite govori Kaj i navija za Dinamo? I da svaku put kada dokumenti pitaju gdje si rođen mora sakrivati mjesto rođenja ko rođak Nal kojega je sudbina potrefila da ostaka života izostavlja ,Ljubljana? Ili da ko prika Mislav sa Bola mora cijeli život za rodno misto pisat Kenija, jer je rođeni afrikanac. Čak primjetno nešto od rodong mista prati mislava cijeli život, onaj afrički extra slow ritam fijake kojega ni jedan ne-afrički fijakar na svijetu nemože dobit. Šta če to bit ako nam se dite rodi purger? Oče li volit more ili če terorizirat sa bicikl om po bickilističkim stazama grada?
Sljedeći stavka naravno je ime. Sve u svemu kupila sam za Božić knjigu imena tako da imamo više izbora, kao vatroslav, boroslav, vjetromir. Mladenov Nono obećava ne pričati snama više ikad ako se dite ne zove po njemu. Mada je sina i unuka već nazva po sebi. Nona na drugu ruku tjera da ime bude po njenoj materi. Mladen cijeli život želi jedno jedino ime,ali pitanje je bili to odabrala ja. Moja mama preferira imena kao, Srna, Labud, Mjesec. Dok mi jedan brat savjetuje, ime Bob, a drugi Duško. A mladenovu mater nije briga ako bude muško. A Mladen se boji dati izbor meni jer sam imenovala mačka Mjauf a pasa Kupina.
Ma dosta razmišljanja. Moram nešto pojest hirto sada.
No comments:
Post a Comment