GRADOLNAČELNIKIJADA

GRADOLNAČELNIKIJADA

Baloni u bojama djele se na ulicama našega grada. Da li je to konačno stigao uskršnji zec, pa časti djecu,? Ne za uskršnjeg zeca nema dovoljno pinez u gradskom proračunu, balone i penkale dijele političke stranke gradolnačelnika wanna be. A djeca sretna trćkaraju gradom nesvjesna raznose napuhanu propagandu.

Tko su ti ljudi što zele bit gradolnačelnici grada Splita? Prošetajte Marmontovom ulicom pa ćete ih upoznati. Marmontova je postala trkača staza, svaka stranka je zauzela kutak, iz kojeg je započela utrka, takmiče se tko če skupit što više potpisa.

U sredini ulice nalaze se novi plahi kandidati koje nismo još na obostranu sreću upoznali, a na suprotnim krajevima ulice, gradolnačelnici sa stažem zauzeli s svoje mjesto u utrci. Baldazar smješten kraj rampe od Zare, uzdaje se najviše u dicu u kolicima, koji neznaju čitat slova a kamoli novine, da mu šire balune I njegovo ime.

Kerumovci su frajerski smješteni na rivi uz kafić, Žele bijući praktičan kao uvjek, dili dizajnerske Kerum upaljače, odraslima koji dođu na kavu, da ima neka korist čoviku i od popoagande.

Ima on I balune, ali nije prokužija da bi moga pridobit geriatrijsku populaciju da je dilija one lipe, trajne žute kerum kese, -Naša nona bi prodala svoj I nonotov glas samo da dobije dvi, umisto da vjecito pere I suši kese još preostale od slavnih dana butige.

Kako se niko nije sitija dilit plastične krunice sa imenom svoje stranke? To bi sigurno pridobilo glasove, međutim možda ih već dile, nisam se dovoljno približila štendu Hdza da bih vidila.

Tri gradolnačelnika su se prominila otkada sam u Splitu. Prvi je bio jedrilićar, simpa, elegantan pa ćak I zgodan, no on je prohuljao kroz grad poput vijetra, niti je nešto donio niti je nešto odnio, neprimjetan I bež, jednostavno je nestao.

Drugi gradolačelnik bio je neslavni, naj slavniji od svih, čovik za kojeg nema adekvatnog pseudonima , Kerum. On je u grad nalaetio kad je za sunca padala kiša, donio je sa sobom, urnebes, ali I promjene, pusti svit je zaposlio, nadogradio je fantastičnu obalu koja če trajajt stoljećima.

A treći gradolnačelnik je debeljuco, onaj koji je trenutno u kutu, s išibanim prljavim šapicama I masnim brkom, nakon što je triput namještao natječaj za turističku palaču, dogradio vlastite zalihe sala, I sklepao prevarantski proračun.

Sada smo opet pred izbore, biramo svoje mjesne kraljeve, na četiri godine. Ljudi nisu sigurni za koga bi glasali, ali zapravo dali ljudi uopče znaju kakav bi jedan gradolnačelnik trebao biti I kakvoga žele?

Rijeć gradolnačelnik, u mom umu evocira sliku zajapurenog čovjeka, crvena lica s velikim nosom I prezirnom grimasom superiornosti na licu, kako juri u kočiji, kroz grad, dobreno alkoholiziran, I prejeden, s bilom perikom na glavi , prskajući blatom siromahe na ulicama, dok urla, mičite se s puta gamadi. Nisam sigurna odakle se ta slika zapečatila u moj um, dali iz nekoj filma u djetinstvu ili sam ga posudila iz kojih od Dickingsovih ili Krležinih romana, međutim kad neko kaže rić gradolnačelnik, ovaj stari gad projaše kroz mog mozak toliko živ da se razleti prašina.

Povremeno oživi on I u javi. Da je Baldazaru perika I kočija, eto mog fantazma kako juri u banovinu nakon marende.

No dali želimo takvog zaostalog gotičkog lika ili čemo birati tipa prikladnog našim vremenima I stvarnosti?

Najpopularniji političari među svitom koji sebe smatra interlektualcima su oni blidunjavi tipovi, koji ne smetaju, niti smrde niti  mirišu, nemaju ni jedno ne primjereno mišljenje u javnosti, a slažu se sa svima u privatnosti. Ti likovi elegantno govore, dobro kritiziraju stanje stvari, no jako malo stvaraju ili pridonose kada u mogućnosti da ostvare promjene. Takvi ljudi nisu u politici da bi pomogli ikome osim sebe, a lagano klize kroz politiku perući tragove i prevare sa vlastitom sluzi dok jednog dana kad dođe do moći, se oćituje gmaz, u ljudskoj koži.

To je zapravo evropsko, zapadnjački trend političara.

A zatim u ovoj državi postoji i trend ljudina-macana, koji se bace u politiku jer pak imaju sto ideja što bi sve mogli raditi za grad, za sebe i svih oko sebe. Ne pričaju naj elokventinje , ali šire se na sve strane s projektima negdje uspješno a negdje ne. Ti robinhudivski zaposle sve rođake, prijatelje, njihovu dicu i poznanike, I sve koji se ohrabre da im se obrate. Na njih bacaju kamenje ljudi koji nisu znali uspostaviti komunikaciju da sebi pronađu posao.

Pa koga čemo birat ove godine? Od taddva predominantna tipa u hrvatskoj politici koji vam je draži?

Često iz običaja ljudi biraju po velikim strankama kojim su odani. Problem s tim sistemom je sto kad nema karizmatičnih vođa, stranke čupaju kandidate nesumice iz svoje mnogobrojne kolekcije uhljeba, ko loto kuglice iz bubnja veš maŠine, te kakav će taj vođa bit je čista lutrija. Primjer kako to ispadne je trenutni zbačeni gradolnačelnik od kojeg se srame članovi njegove vlastite stranke I tiho po kavama savjetuju ljude da glasaju za protivnika jerboa če nam svima bit bolje.

Ne glasanje je opet samo glupi kukavičluk, naj lakše je ne glasat, I žugat na sve rezultate. Izbor je što je, s obzirom da nema mnogo ljudi ni snage, ni volje, ulaziti u tu bitku, pokoru, I ulogu gradolnačelnika , svaka čast njima koji imaju, živaca pa biramo od njih.

Opcija koja ostaje je birati čovjeka a ne stranku, birati onog tko ima najviše karizme I koji če svoju stranku vuć za sobom. Netko tko ima osobnost, smisao za humor, energiju, I muda za radit i ostvarit koju ideju do kraja. 

Mislim da u Splitu jedino ima smisla glasat za Keruma. Čovik koji je izravan, duhovit, bio proaktivan s mnogočemum,  u ovom gradu i koji je tokom svojeg načelništva bio dostupan na rivi svakodnevno, svakom građaninu da mu se obrati. U  tome načinu vidim jedan predah od gušenja s birokracijom, I pisanja beskrajnih pisama u prazno na što je spalo pravo građana evrope.
Što se tiče kulturne scene koja mu nije forte - bilo bi bolje da  kulturnjaci su uz njega i pomognu kao savjetnici a tako bi pomogli I sami sebi mjesto  da glume snobove i gladuju..

 S ostalim kandidatima ispast će kao i uvijek, da nema kruva, nikome.

S ovim rijećima došla sam do kraja mudrovanja.

.  NEK GRADOLNAČELNIKIJADA POČME!