OČEŠ MI NAČ POSAL? plesnula me priko kafića, žena kojoj neznam ime, ali znam ju iz viđenja is svog kvarta.
Oči su mi vjerojatno ispale iz glave ko onoj igrački kad ju stisneš pa oči prikipe.
Novo kupljena maskara uokviravala je smrznuti trenutak u kojem te moje oči, su stale van glave, dok iza njih, u lubanji mozak mi je brzinski vozija pedale. Mozak se pokušavao snaćI na toj litici gdje šok ga je mogao prebacit u
a ) smjeh, jer mislila sam da me zajebaje
b) lažna obećanja, jer nako instinktivno želiš pomoć riješit situaciju,
c) prebrzo I kobno reagiranje ikakve vrste.
I tako oči na vazduhu, ko ovci kad vidi vuka, stala sam s čikarom u zraku, bezpokretna.
Ta žena , optimist, brz iskorištavač situacija, gledala me izbočena iz svoje ricaste kose, njene oči mimikirajući moje i čekala odgovor.
Srićom sin mi je razbio trenutak, brzim i ponavljajućim žicanjem, MAMA AJMO KUPIT KINDER JAJE kao s rijećima nekog rituala, prizvao me je k stvarnosti.
Da stavimo stvari u kontekst, žena preda mnom znala je da sam slikarica, njena kćer pohađala je moje radionice koje bi ova koristila kako bi joj mjesto uru vrimena radionice, ja dadiljala dijete par sati u knjižnici. No iz nekog bezobrazluka voljela me je lagano gurkati srednjim prstom , jer svaki tjedan molila je da prominim dan tokom kojeg će bit radionica, uvijek pričajući s visoka, a s obzirom da ja sam spremna svakom entuzijastičnom djetetu izić u susret, minjala sam oko male dane, dok nisam razjebala ćitavu grupu i radionicu.
Upravo smo u kafiću spominjali skorašnje izbore gradolnačelnika, na što sam argumentirala zašto se u mom mišljenu treba glasat za Keruma, i priznala da ču ja biti na njegovoj listi.
Ćim je to čula, ricasta je trenutno frknula cigaretu, pikirala me pogledom ki s laserom snajpera, i ispalila OČEŠ LI ME ZAPOSLIT?
Svi beskorisni realni savjeti o tom gdje bi zaista žena mogla nać posao, u super turističkom gradu, odložila sam, i kurioža, pitam. :
A što ti znaš radit?
Čim se baviš ? Ispravila sam se sam da budem pristojnija.
Što si studirala?
Osim što žena gura kolica, vuče pasa I pije kavu, tj, stalno je izložena na kavi, o njoj ništa ne znam.
A JA TI MOGU RADIT SVE odgovorila je.
kad sam to čula , već sam znala koja je ura, i bilo mije itekako drago što Duje ubrzava s MAMA AJMO KUPIT KINDER JAJE na dvadeset ponavljanja u minuti.
MOGU TI JA SVE - objektivno se prevede u ne znam radit ništa, a subjektivno znači, osoba ne želi radit ama baš ništa.
Počela je ricasta nabrajati nasumice, mogu, Defektologiju, zamjene, kroatistiku, hrvatiku, hrvatski..
Da razjasnimo među nama stvar, pitam ja, Ti si učiteljica?
DA , AL TO NE ŽELIM RADIT, ispucala je s gnjušenjem kroz dim cigarete. Tim rijećima srušila je jedini okvir koji bi ju mogao strpat u nešto korisno.
AL RADILA BI JA SVE ponovi ta.
Valjda fantazirajući ko velik broj splićana neko divno uhljeb radno mjesto u banovini, koje obvezno stjeću kroz poznanstvo a ne sposobnost, gdje bi dolazili pit kavu cijele dane dok sjede na oblaku duhana do penzije.
Smatrala sam beskorisnim uopće pokušati objasniti kako ja nemam ama baš nikave moći da joj ostvarim san, niti ona ima kredencijala koji bi me inspirirale da ja njoj, koja provodeći sve dane trošeći u kafiću vidljivo nije gladna, tražim posao.
Zatim odjednom baci drugu bombu, bez srama što je pre očita, odjednom izjavi
JA I TI, ZAJEDNO BI MOGLE..
OSTVARIT OVU MOJU IDEJU, ima jedan gradski prostor koji želim....
Odgovorila sam joj iskreno i ujedno na politički korektnije što sam mogla,
Lijepo napiši bokun emaila Kerumu ili ga nazovi, sa svojom idejom i prijedgogom on voli da mu se građani direktno obrate.
Međutim toj sorti čovjeka kojoj paše ne radit ništa, nema pomoći, ma ni žicanje ih ne potakne da se pokrenu, žicanje je zapravo početak i kraj njihov volje za poslom. Pronašla sam ja takvima posao bezbroj puta, gdje kad im sve napraviš, gospodi nikad nije posao dovoljno dobar niti je ikad dovoljno para za platit njihova guzičanstva.
MAMAAAA AJMO KUUUPIIT KINDER JAJEEEE uhvatio me je za ruku Duje, i odvukao dalje, i spasio od te čudne situacije.
No comments:
Post a Comment