Susribte to this blog

End of code

Thursday 7 July 2016

Rat škovaca

Ima jedna susida kojoj fali zabave. Muž je na brodu, dica u vrtiću i školi na punom pansionu do večeri tako da im ne treba kuvat, za kuču ima čistačicu, a za sebe beskrajno vrijeme za pit kave i šopingirat. Međutim zna joj bit dosadno.

Nisam znala koliko dosadno dok jedno jutro me nije dočekala poruka na facebuku kako ista pokušava uspostaviti kontakt,  nije pokucala na vrata iako njezina su udaljena od mojih 5 metara ,
ne, za ovu prigodu odabrani način komunikaije je bio " facebook tele kontakt," koji  naravno da  nemam uključen, pa je bila prisiljena sročiti pisanu poruku, prijaznu i hitnu nalik na one od inspektora struje.

Pozdrav! Nikako te srest ! Uglavnom pojavili su se mravi! Izlaze tamo negdi od tvojih vrata I dosli su do mojih, ulaze mi kroz ulazna vrata u kucu!

I smece isprid vrata molim te makni, jer uzasno smrdi I iscurilo je! Smece ostavis na balkonu ( pogotovo sad liti) I kad krenes vani poneses ga ! 😊 Tako ja napravim! Nemoj Nemoj se sad ljutit ! Znam da ti je sin e mali I da ne stignes! 😀


Odkad smo uselili, susjeda je dugo uporno prijateljski zvala, dođi na kavu, ali živeći dugo po gradovima, nemam običaj kucati na vrata ne najavljeno nekom koga neznam, niti mi je prihvatljivo da itko dolazi ne najavljen u moj stan, a nema mi gore stvari od drečavog zvona kad mi sin spava a ja izlazim iz tuša. . Ako potrebne namirince zaboravim kupiti , idem u lift, hodam po ure do dučana I natrag i  kupim svoje.  Život u gradu je takav. Autonoman .

Međutim suisida goji staroseljačke običaje, ona kuca kad joj fali kapula, karota, milko, brašno, jaja, kad joj treba malo pričivat djecu, i na neki način to je meni do sad bilo fascinantno, sviđala mi se ideja dobročudnog prijateljskog susjedstva. Izašla sam tome u susret,  no eto  upravo ova njena poruka mi je dokazala koko je to  sve priča za malu djecu.


Još je bilo jutro, I ja odgovorim pismeno, susidi iza zida .

Mravi nemaju veze sa mnom draga, kraljice mrava lete, pa naprave sebi dom di žele, I napali su mene također.

A što se tiče tvog sistema da dobar je ,ja sam držala smeče u kužini, ali mi  je dopizdilo jer bi mi onda muže se ne siti bacit.

Međutim raspizdila me je umotana u smajliče poruka o mravima koje kaže da sam stvorila na osmom stanu zgrade, i komplaint o smeču, kojeg  sama vječito ostavlja pred vratima, te iz onog lagano zagrijanog dišpeta, namjerno ne bacim smeče koje bi bila bacila da nije prozborila.

Usotalom smeće je bio posljedica  druge bitke, s mužem zbog mačke. U stanu ja držim red, i čistim, no moj muž baca smeće, to nam je nepisani dogovor. S obzirom da sam dovela kući mačku, muž je bio bjesan i to je iskazao uz juhu od jezika, te sa nebacanjem smeća .

Kako sam taj dan u sred tjedna uzela da mi sin ne čami u vrtiču te umijesto na posao slikajući sam bila kući, oko dva čula sam neko šuškanje oko smeća.  Susida je pred vrata dovukla 8 katova gore,  predstavnicu stanara, koja je upravo stigla kući sa posla, sigurno još odjevenu  odjelu,  te su njih dvi procijenivale stanje vreče od smeča pred mojim vratima! 


Velik broj likova sa sela- tokom svoje metamorfoze u gradsku gospodu inače potisnu svoju prošlost na neki način, srela sam  mnoge žene koje su kao djevojčice  živjele sa štalama ispod sobe, jahale magarce, i hranili prasce, kad dosle u grad insistiraju na zabranu svih životinja u stanu vlastitoj djeci koji ih žele, kao da če ih sam nedostatak životinja, preobrazit u velike dame.

Računala sam na to.
I u 3.45 sam joj poslala ovo:

A jeli ti možda sakrivaš miševe po tvom stanu? Jer meni je nestala mačka, očito joj je dosadno s mojim mravima, I otišla je u pohod jutros, I nema je više, mora da je našla nešto zanimljivo.

Nisam znala što bi joj bilo gore, ideja miševa ili mačke da joj uđe u stan, mislim da su obe životinjske vrste nudile jednak horror.
Samo što me nije svhvatila ozbiljno. Nije znala za mačku . Nije ju čula , niti namirisala. Poslala je neke smajliče opet kao, da, vrlo smješno.

Da mačka mi je stvarno nestala Potvrdila sam

A jeli se ti ljutiš? Stigle su mi poruke.

A jeli se ti ljutiš? Pitala me je uživo, na susretu pored vrata krajem dana.

I onda nešto je u meni puklo.
Mislim da je idiotski ponašat se kao u srednjoj školi i zvat predstavnicu stanara zbog kese smeča- kad si ti držala golemu hrpu smeča pred vratima deset dana prošli tjedan- i nitko nije ništa rekao o tome.

A u ostalom, od sada  kad ti treba, kapula, karota, ulje,  ili čuvat dicu- lipo također idi doli 8 katova i pitaj predstavnicu stanara da ti pomogne.

A ja ču ovdje nahrpat smeče gori sve do stropa, i držat ču ga deset dana, kao i ti tvoje, pa sad uživaj.

I bam zalupila sam vrata. Ona su zazvonila, ali sad ih više ne otvaram ne pozvanima.

A  naj smejšnije od svega je što dugo , je upravo moj zet je njoj bacao smeće koje je čeklao ispred vrata , jer ona nije stigla sama.