Matilda i Kisela Baba, Drugi Dio

Sljedeći vikend Matilda i Bormir našli su se u autu na putu za Liku.

"Ponovimo što sve znamo o tvojoj rodbini" predloži Boromir. Osim prezimena"

" Pa znam da je baba iz sela zvanog Krivi Put. A da je njena mama bila neka vrsta mjesne poglavarice . Imala je vuka umjesto pasa. I jednom je izvadila trn iz šape medvjeda koji joj je došao do kuće"

Boromir je bio racinalan tip, ovakve informacije nisu mu uljevale nadu za proznalazak konkretnih informacija, ali Matilda je bila arheolog s maštom, njoj su legende bile dovoljne da započme raskopavati planinu i traži dok se nešto ne nađe.

Put od Zagreba prošao je brzo i neprimjetno dok se Boromir i Matilda, nisu našli na uskoj raspuknutoj cesti usred Ličke šume. Nisu znali točno gdje idu pa su vozili polako i počeli primjećivati detalje. Dan je bio prekrasan i nagovještao početak proljeća. Sunce je rastapalo snjeg. Uz cestu susretali su svakakve divlje ptice, čak im je prešlo put krdo divljih konja koji su sporo klopkali cestom lizajući sol sa asfalta. Više od sat vremena vozili su kroz šumu i brda bez da su susreli čovjeka. A zatim se šuma rastvorila i na osunačnoj livadi opaze krdo ovaca i njihova pastira.

" Trebamo počet negdje" Kaže Matidla"

A dobro će nam doć rastegnuti noge" Doda Boromir i zaustavi auto.

Matilda zgrabi termosicu te izađe s Boromirom na cestu istantno izavajući teritorijalni lavež pasa ovčara.

" Dobar Dan" Mahne ona pastiru.

"Ooo"! Vikne pastir mašući velikim štapom. A pas ovčar se zaleti prema novodošlima opako lajući .

" Nebojte se stare Guje, neče vas ujist, dobra je ona, moja Guja. Neprođe puno stranca kroz njeno polje pa malo laje da znate čije je. I da nebi slučajno rastjerali njene ovce, Bog zna da ih cijeli dan skuplja."

" Hej gujo" Obrati se Boromir pasu koji je idalje trkao krugove oko njih lajući.

Približi se mladost pastiru a sve se ovce rastrče, stupi i stari pastir k njima, istučen od vremena, krnjav al nasmijan, oči vedre i mlade . " Nego što vas goni vamo?" Pita pastir Zagrepčane, " ol ste se izgubili"?

"Nismo se izgubili nego nešto tražimo" Odgovori Matilda

A što po bogu dobrom tražite? Ima stari Krivi, oči ko vrana, da išta ovde sjaji već bi ja to vidio, a da vrijedi u mom žepu bi sjedilo. A neznamo točno što tražimo " Kaže Boromir.

Neznate što tražite, ali sve jedno po šumi njuškate. "

Matilda izlije vruće kave iz termosice i ponudi pastiru da pije.

"Ouh. Koja ponuda. Vruča kafa usred sniga i livade sama od sebe stigla starom Krivom. Da nije Krivi po blesavija, ili ste vi vilenjaci, došli da se poigravate samnom i starom Gujom i začarate nam ovce a onda ohoho cijelu veče ,vilenjaci peču ovce i plešu kolo." Sve jedno Krivi s guštom zasrče ustima u vruču kavu.

" Ma nismo mi nikavi vilenjaci" Nasmije se Matilda. " Nego ja tražim odakle mi potječe očeva obitelj. Jedino neznam baš puno o njima. Znam da mi je baba bila iz nekog sela zvanog Krivi put, a neznam dali to mjesto uopče postoji još.

"Oh. Što nebi bilo Krmpota? Pa nije u zemlju usahlo, a nisu ni toliko dobri da bi ih sve u nebo uzdiglo. Mada neki su se umislili tako.

Imam ja pjesmu za tebe od jednoga čovika sa tog puta zvanog Krmpot ko i put, da te na pravi put stavi, ili bolje rečeno da te na krivi put baci. " "U Krivon Putu sve je krivo, svi puti krivi do kore kruva, Samo ljucko srce živo taj gladni kamen štuje i čuva."

Marilda se razvedri" Onda Gospon Krivi, vi znate gdje se nalazi to mjesto?

Nu male krmpoćanke kako nebi znao možda sam ti ja neki rod Bog da jer si slađa od našega kumpira, al nepratim više te krvne slike dosadili su mi babe i laprdavi starci ,draže mi je evo ovce slušat jer bjelje manje gluposti od čovika . Nego neću vas na put opraviti dok ne gucnete kap ove dobre ličke šljivovice.

"Ma vozim to nam je sada žestoko" Protestira Bormir

"Ko če te vidit" Pita Krivi. " Vode ti je sve ionako krivo, pa nemoj glumatat neko pravo gradsko ponašanje, na ličkoj cesti , misliš ti da ima policije? Pojili ih medvidi. Ajde napij se momče." I pastir pruži čuturu. I tako Matilda i boromir pridruže se pastiru u zdravici.

Jeste čuli onu vi sjevernjaci " Staviš prst u more i dodakneš cijeli svjet?" Pita pastir. "Naravo. Odgovir bormir.

" E pa stavi jezik u šljivovicu i razumit češ cijelu liku" Nasmije se đavolski Krivi. "Sad ču vam reč put, dobro me poslušajte.

Ideš dalje autom dok ne stigneš s desne do jedne bare zvane stara žaba. Pazi još pola smrznuta parit če ti se čista ko jezerce, e tu skreneš livo. Pa pratiš put kroz šumerak, prođeš selo zvano Medveđa košnica, prepoznat če te ga po plavog kući. Unda uzbrdo treba vozit do stričeva opanaka, to su tri kuće i stari kameni zdenac al se rašlja cesta, pa ti uzmi onaj naj desniji put prema Tupoj panđi. Vidit češ deblo velikog starog hrasta prventuto pa tu iđeš livo. Kad prođeš planinarski dom , zva se prije Lički jarac sad više neznam kako ga zovu, sve jedno planinarski dom sa tri pasa i kravon vezanon zada nju je lako namirisat. E onda ste blizu. Vozi samo naprid. Stič češ na stari put. Sa njega skreni drugo desno pa češ doć na pravi put, a to vodi u Krmpot ili Krivi Put.