Matilda i Boromir stigli su u Krivi put. Prošetali su mjestom. Zagledali su se na more na putu do Krmpota. I mada je bila strašno uzbuđena što barem zna odakle potječe, da zaista postoji to mjesto iz neke očeve legende o svomi korjenima , Matildi mjesto ipak nije bilo dovoljno. Neznavši gdje početi, zapute se u lokalnu birtiju i počmu ispitivanjem konobara. Konobar im se samo nasmijao.
"Koje ste ime rekli? Pa tako vam se prezivaju većina mještana ovdje. Eto stigli ste doma među svoje. Šta če te pit?"
To opet nije bio odgovor koji je mongo pomogao Matildi. Ako se svi prezivaju kao i ona opet nije znala kako da sa svima započme neki razgovor. No priskočio je čovjk iz kuta. Veliki crni brkovi sakrivali su mu usta ali činio se dovoljno prijazan.
"Čuo sam što ste rekli, tražite vaše korjene, e pa ima vam jedna baba koja se sjeća svega, svakog ko joj je što krivo napravija, od prošlega stoljeća pa do sada. Starija je od svih u Krivom putu, i bistar joj je um ko potok, ali je ponešto i đavla, i neće sa svima pričat. Zato je i zovu kisela baba. "
"Ma ne šalji djecu u kisele babe, bacit če urok na njih. " Vikne konobar. " Žena mi je kraj njene kuće uvrnila nogu, znam da je babino maslo to bilo"
" Ko zna možda se djeci smiluje. Ipak neće oni kraj babine kolibe ki tvoja žena krast jagode" Ošine brko konobara koji umukne i nastavlja pranjem čaša neodobravanjem mahajući glavom.
" Do babe čete doć prateći put iz mista uzbrdo. Ravno ravo miljama još, pa kad vidite jednu golemu stinu sa planinarskom oznakom na njoj, ostavite auto. Od tuda se mora ić nanoge. Kisela baba živi u šumi, nekih par kilometara od te stine. Vidit čete jedan kozji puteljak, samo ga pratite dok nedođete do kolibe uz potok. Ona živi tu. A oče li bit doma ili neče ko zna, može jedino bit po šumi, a kad tad če se doma vratit."
"A zašto mislite da bi nam ona pomogla" Pita Matilda?
" E sad, oče li ili neče neznam za sigurno. Ali nije ona vještica ili zla žena kako ovdan je zovu od straja, ma ona je povučena i živi na svoj način, ali je stara ko i planina, sječa se vrimena i prije nastanka svita, i po ljudi što su ovdan hodili i rodili se a dosta ih je i ličila kad su se razbolili a doktori nisu znali šta če s njima. Možda eto samo odnesite joj nešto do čega nemože ona baš tako lako doći na dar, jer skoro nikad se silazi u misto. "
" Pa što jede" upita Boromir?
" Uglavnom sve iz šume. A znade i poslat svog konja u misto, u bisegu mu stavi listu onoga šta joj treba i šumskog meda ili sira, i debeljuco odklopče do dučana, u dučanu uzmu te babine proizvode i prodaju ih, a konju u bisagu stave šta njoj triba, pa se on lipo vrati babi, i tako je već godinama."
"Dobar sistem. " Promrmlja Boromir.
" I puno vam hvala za svu pomoć " Zaškripi Matilda već odsutna i željna puta povlačeći Bormira iz birtije, otsisne se prema mjesnom dučanu Krivog puta.
" Imam dobar osječaj" Kaže ona Boromiru
"Kislea baba zvući zanimljvo. Ako ne malo čuknuto" Kaže Boromir."Ali šta češ poklonit takvoj babi da joj se svidi?"
" Pa razmišljam se šta bi tribalo meni da živim sama u šumi. Znam da zvuči ludo ali mislim da bi joj trebala odnjeti Soli."
"Sol " Podrugljivo će Bormir. "Kakav je to dar? "
"Dobar ako ti je hrana neslana" Frkne Matilda." I tako kupi dva kila soli. Kutiju šećernih kocaka. Crnog papra i cimeta". Imam osječaj kao da putujemo negdje u prošlost" objasni se ona dečku, zamisli koliko su začini značili prije par stotina godina kada se putovalo mjesecima u orijent po njih i koliko su samo vrijedili na povratku u Evropu. "
Dečko je pogleda bez da izusti činićni komentar ili dva, još jednom upali auto i zaputi se po uputama čovjeka iz britije tražiti veliku kamenu gromadu kraj puteljka. Mada se njemu cijeli podhvat doimio kao da neče urodti ploda ,bilo mu je drago vidjeti Matildu konačno van melnkonije koja ju je pratila tjednima.
No comments:
Post a Comment