Matilda i Kisela Baba, Peti Dio

Iznenađeni neprijateljskim tonom Matilda i Boromir odmah se usprave i počmu objašnjavati"

"Dobar dan gospođo. Um. Mi tražimo um. Stariju gospođu koja živi tu pored šume u kući uz potok. Uputili su nas iz mjesta. Možda ste to vi."

"Tražite kiselu babu"? Agresivno če žena"

Matila i Boromir potvrde preplašeno pokretom glave.

" Pa tako kažite. Kisela Baba to sam ja. Šta očete od mene, i ko ste vi"

"Ja sam Boromir."

" A ja sam Matilda i došla sam jer su mi rekli da vi znate najviše o ljudima iz ovog kraja. Moji predci su odavde. I neznam zapravo ništa o njima osim prezimena i to da mi je baka umjesto pasa ljubimca držala vuka, kao i njena majka moja pra baba. I voljla bih saznati nešto više, ako su vam poznati. Evo donjeli smo vam nešto ."

Matilda hitro izvadi vrečicu koju je kupila za kiselu babu u trgovini i preda staroj ženi u ruke. Od nervoze nije primjetila kako su se na Matildine rijeći ženine oći promjenile od prijećih u zainteresirane. Kao da su na tren zasvijetile. Ali babino lice nije mijenjalo izražaj. Pogledala je u vrečicu.

Svaki paketić je prinila očima, proćitavši " Papar. Cimet. Šečer. Sol" Zatim pomono pogleda Boromira, i još duže Matildu, pa kaže. " Kako si ti ispala tako visoka"? " Zatim otvori vrata kuće i kaže puno toplijim glasom " Hodite unutra djeco. Nisam dobila bolji dar, ne sjećam se otkada.

Uđevši kroz vrata kuće našli su se u velikoj kuhinji. Po sredini s druge strane prostorije nalazila su se zatvorena vrata. Sa ljeve strane veliki komin vatrom je osvjetljivao je i grijao prostoriju, a ispred njega nalazio se nekakva vrsta kauča prekrivena ovčjim kožama.Podovi bijaše prekriveni ručno rađenim vunenim tapetima, a posred kukinje strane stajao je rustikalan okrugli stol okružen drvenim tronošcima. Na istočnom zidu kameni sudoper stajao je na drvebom postolju, nad njim željezna pumpa kakve su se nekoć nalazile po bunarima. Mnogo brojne tegle pune voća, bilja, jaja, povrća prekrivale su zidove na prepunim policama, a sa stropa je visjelo svakakvo lišče. Pod je bio prošaran demižanama i boceama punih tekućina i trava. Kuća je bila poprilićno mračna, osim nešto svjetla koje je ulazilo kroz mali prozorčić na svakom zidu, ali bila je topla, i puna mirisa drva i bilja.

Kisela baba više ne progovori ni riječi stoljećima, činilo se Matildi. Ona i Broromir vrtili su se oko vlasitite osi upijajući detalje čekajući kad će ih baba pozvati da sjednu. A zatim sjedoše sami za kauč i u padnu u babinu tišinu. Baba im više nije obračala nikakvu osobitu pažnju kao da su obične kučne mačke a ne stranci . Pumpala je poviše starog sudropera. U čađav crn lončič uljela vodu. U vodu je istresla neko lišće za koje je posegla sa stropa. Štapom je prokopala oganj i žeravice u kominu te postavila lončić na metalni tronožac i pustila da kuha. Zatim otiđe do druge strane kuhinje i ubaci šaku nekih smeđih gruda u kamenu zdjelu. Njih počme gnječiti kamenom dok se ne pretvore u prah. Matilda i Boromir se pogledaše tragajuči u očima jednog drugog dali svarno baba radi što oni misle, gata, čara? Kad konačno baba progovoriše.

"Palačinke".

Opet se pogledaše Boromir i Matilda u tišini ispitivajući kako baba vidi što oni misle dok im je okrenuta leđima, kada baba prozbori.

" Yest dico, palačinke od žira. Niste nikada to jili prije jel tako. E pa sad če te vidjeti koja čuda rastu u šumi."

Baba zamješa prašak od žirova u svijetlije brašno, ubaci par jaja u mješavinu, doda vode, i donese mješavinu do komina gdje namjesti tešku metalnu tavu na nožice poviše žerave i stade peč palačinke. Opojan miris počme se širiti po kuhinji. Zatim baba izlije vodu koju je kuhala u drvene čikare i ponudi mladima po jednu.

" Očete li meda"?

Matilda i Boromir zaklimaju a baba s druge strane kuhunje donese veliku teglu tamno zlatne boje i pune čelinjih saća.

" Niste sigurno ovakav med nikud kušali." Zatim zaškripi smijajući se. "Za ovaj med morala sam tri dana pratiti medvjedicu po šumi. Nebi ona takvu lokaciju tek tako predala. Al vidila sam da je medvedica nešto sretna, valja se po suncu, pa svako malo poliže šapu. I bila sam u pravu. Pratila sam je po brdu i šumi. Par puta me je uhvatila i nestala. Nije lako prevarit medvedičin zaoštreni njuh, znate. Morate se stalno šuljati niz vitar od nje. I mada mene stara medvjedica i tolerira. Nebi ona ovaj med dala nizašta. Etoga. To van je med djeco od cviča divljih jagoda, i kupina, i jaglaca, i zvončića, i malo smreke, ma i puno toga još vidječte da je dobar. Nu kušajte. Kaže baba i stavi mladeži po drvenu žlicu u ruku.



" Mm Fantastičan je" Kaže matilda velikih očiju odmah želeći repete. "Stvarno nisam nikada ovakav med okusio " Doda Boromir.

Hadje hadje , turnite još koju žlicu usta pa koju u čaj, da se isplati svo ono penjanje do moje kuće."

Činilo se da be baba poprilično razvselila. Kad je ispekla hrpu palačinaka, postavi ih za stol. Doda tri tanjura. I pozove. " A što čekate" Sjedite ljepo. Evo imamo crni borov med sa divljim jagodama, mermedladu od borovnice, i slatku kašu od žira. " Možda vam to zvuči čudno ali je za prste lizat. Hrast je kralj šume. "Mažite. "

Tako su Matidla i Boromir sa guštom kušali voće iz šume i darežljivost ove neobične stare žene. Kad je zadnja palačinka bila pojedna, a trbusi svih trje znatno nabrkeli. Babinine se oči skupe ko u lisice. Pa zapita.

" Matilda, je čudno ime, ma sigurno ti ga nije rod dodjelio?" Pita. " Nije odgovori Matilda, sama sam ga usvojila kao djete, svidjelo mi se "

" A Tako " Kaže kislela baba. Njene plave oči uperene u djevojku." A tko je u tvojoj obitelji tako visok i dugo nog" Nastavi ispititvati. " Pa sa mamine strane svi su visoki. A sa očeve muškarci su srednji a žene neznam, nisam ih puno upoznala. "

" Ehe he hehe." Zaceri se Kisela baba. " Sve su male i bodljikave ko kupine. Rekli bi čak i kisele."

U tom trenutku na prozor nešto zakuca. Matilda se prene. Kad na prozoru sjedi kos i gleda ravno u kuhinju. " Stigli su , stigli su." Kaže baba prema kosu. " Zatim uzme malo sjemenka iz neke kutije, otvori vrata, i prospe sjemenke van. Kos odleti sa prozora na gozbu, a baba se vrati za stol. " Ništa mene ne prođe u ovojoj šumi, meni ptice govore sve. Najavili su i vas, par sati prije nego što ste stigli dovle. Nepitajte me kako. Nego. Mala Matilda. Evo jedne zagonetke za tebe."

Ako je tvoja pra baba imala vuka i njena čer imala vuka, a baba je imala dvije čeri, koja je ta koja koja je od te dvi vuka imala?"

"Molim" Upita Matilda zbunjena. " Nisam nikada čula da je moja pra-baba imala dvije čeri."

" A i te kako da je. Dvije čeri je imala tvoja pra-baba mara. Samo što se nji dvi nisu baš puno volile. Ili bolje rečeno svaka je na svoju stranu, bodljikava pa nema neke velike šanse da se iti jedna kada promjeni. Nije ti ni rekla za sestru. A žašto bi?

" A Vi ste znali moju babu i pra babu? " Pita Matilda uzbuđena.

" Tvoju pra babu znala sam više nego dobro, moglo bi se reč." Sjetno izusti kisela baba.

"A za onu divlju kozu, tvoju babu, kako je nebi znala, đava je odnija." Baba se nasmije a zatim brzinom munje njen izraz lica se stvrdne, kao da su ga prešli oblaci i pita.

" Matilda Matilda, koliko vrijedi tebi znanje o tvojim korjenima"?

Matidla se nasmije slatko,pa vidjevši kako je baba zaista ozbiljna , odgovori

" Pa poprilično. Željela bih znati sve što ima. Da znam tko sam. Da imam što pričati djeci kad tada"

" Razumjem" odogovri Kisela baba. " Ono što ja znam, o tvojoj krvi, nitko živ osim mene ne zna. Stoga zanje je vrijedno.

A ja sam stara i mogla bi brzo sa ovoga svijeta. S toga to znanje je duplo vrijednije, jer ga se moraš domoći što prije."

" Nemojte tako govoriti" Nelagodno če Matilda.

" Znam ja što ja govorim i zašto. U tebi je sazrilo da otkriješ sebe i svoje mogučnosti. Ja ti to mogu pokazati. Put koji su prije tebe živjeli tvoji , kako bi ti bilo lakše ići naprijed. Dakle tebi je jako vrijedno to zanje i stalo ti je da ga dobiješ. Ali pitanje je što češ ti meni dat zauzvrat?

Baba je odjedanbut zvučala strašno. Zbunjeno Matilda se okrene Boromiru.

" Donjeli smo vam dar" Kaže Boronmir.

" Jeste. I primila sam ga i vas. Ali moje zanje vrijedi previše da bi ga se rasulo nad jednim čajem, u jednu noć, kako bi sutradan zadovoljivši naj hirovitije potrebae vi otišli nazad u velegrad, smireni, misleći ste našli što ste htjeli, zadovoljili kuriozitet,i nastavili živjeti kao da je kisela baba samo vikend avantura."

I Boromir i Matilda sada izgledaše malo iznenađeni ovakvim stavom babe. " Hočete li primiti novce" Boromir nastavi malo zabrinuto?

" Ma što će novci babi u divljini? Nasmije se baba"

"Za moje zanje hoču barem jedan tjedan života. Hoču da ti Matilda ostaneš ovdje kod mene živjeti tjedan dana.

A ti dečko mada bi mi tvoja snaga i bila od pomoči da sakupiš drva i pomogneš, ipak bolje je da se vratiš doma, i dođeš po Matildu sljedeći tjedan, ako bude htjela ič. " Matilda i Boromir pogledaju se prestravljeno i zaintregirano. Nisu ovako nešto uopče očekivali . " A sad vas ostavljam da porazgovarate, Matilda ako ostaje ostaje još večeras, ili ideš, i netrebaš da se vračaš". Baba tada skupi suđe sa stola, položi ga u lavandin, te izađe iz prostorije kroz vrata pored komina.