Bepo i Ivana

S posvetom Ivani koja urnebessno voli golube.

Bepo golub volio je jogurt. Jogurt je njemu predstavljao nesto egzoticno kao sto ljudima predstavlja kaviar. Slucajno se nasao s rasirenim krilima u bitci s casom jogurta izmedu divljeg Marija I ribara Krivog turisticki istrazivajuci Kastela, kada je leteci sprej jogurta Bepa pogodio po krilima. Iz prva je bio strasno bjesan, od jogurta su mu se zaljepila perja, a u Kastelanskom divljem zapadu zna se vrebaju sa svih stana ubojice macke. Te da bi sto brze uzletjeo Bepo je kljunom cistio perje I zacarao se ukusom tog mljecnog cuda. Od tada, nazad kuci u Splitu, lovi jogurt amba bas po svuda.

Ivana mrzi jogurt. Od djetinjstva kada bi joj mama dosla s polsa I u ruke polozila plasticnu casicu I zlicu, ona bi se rastuzila, a kada god joj se iskazala prilika tu bi casicu jogurta itnila sa otvorenog balkona, te staru vec opranu casicu jogurta bi melodramaticno prala satima kako bi mater prevarila da je jogurt dobrovoljno pojela.

Ivana je zivila u stanu. Nije imala macu, nije imala psica, sve sto je imala se je jednu obicnog stabla granu. A ta grana ju je urnebesno veselila jer tu bi zimskim, jesenjim, I proljetnim danima sljetali zborovi goluba. Oh da Ivana I njen plisani medo sjedili bi na balkonu I bacali mrvice samo da te golube sprijatelje, potaknu da im na ruku slete kao sto su vidjeli da to rade papige. No nikada nije upalilo. Golubovi bi na balkon dosli samo kada su Ivana I medo bili skriveni iza zavjesa. No unatoc tome golubovi su Ivanu starsno veselili, cak je naucila guguhukati kao oni.

Jednog juzinavog ruznog dana, munja prode preko zgrade gdje su zivjele Ivana i Mama, i sa stabla se odlomila grana. Ta ista grana na kojoj su golubovi vec godinama sjedili I ivanu zabavljali. Rastuzena ne tako sada mala Ivana se u sobu sakrila, danima nije izlazila, jela je cokoladu, grlila je medu, I citala knjige o dalekim krajevima.

U tako losem raspolozenju majka joj se zabrinula, sto joj je djete mrzovoljno mozda i bolesno, te je u ruke Ivani stavila jogurt. Da pojede malo, cak je u jogurt dodala meda. Ali Ivana time razljucena pred majkom zavrti rukom kako je vidjela na selu da bacaju kamen s ramena, I jogurt je bacila priko balkona.. Mater joj se prikrstila i lice joj je probljedilo, prstom je pokazala izad Ivane.

Iza balkona uzdizao se golub, skripajuci od muke I pre teskih tona, noga mu je bila zabijena u aluminijski poklopac od po-kilaznog jogurta. Mucio se mahati krilima i zvucao je kao mala svinja. A Ivana odmah zabrinuta skocila je do ograde I uhvatila casicu jogurta, I u njoj zakacenog goluba. Konacno ostvarila joj se zelja. Ivana tako drzajuci goluba u ruci malo je poznati gugu spjev zagugurtala. Te ipak teka srca oslobodila nozicu I pustila goluba na slobodu. Golub se digao u zrak skripeci manje, I kao mig avion brzinom svjetla zaletio se I glavu zabio u casicu, te je srkao, i srkao dok sav jogurt iz casice nije nestao. Taj jogurt bio je cudesniji njemu nego inace, prvo bilo ga je mnogo vise, te bio je carobno sladak, fantastican, ma Bepo je bio u raju i nije ga bilo briga vise ni za zivot. Sita I vesela goluba Bepa obuzeo je san, I tako okrugao zaspao je na Ivanin dlan.

Ivani od srece odmah je kosa poplavila, polako kretajuci se po stanu u leopard papucama, ne spustajuci goluba sa dlana, jednom je rukom pravila krevetic od vune i kartona. Sada je skuzila sudbonosnu potrebu jogurta koji cijeli zivot nije razumjela osim kao kaznu, da upravo jogurt ima upotrebu raznu. Krevetic od kutija polozila je na stolicu koju je okruzila sa svakakvim vocnim jogurtima, te u krevetic je polozila Bepa goluba. Vise ne sjetna vec ovdise sretna Ivana je poljubila majku te golubu dok spava citala bajku. Je da je zamjenila protagonista zabu u goluba, koji se pretori u princa, ali ova se prica nastavlja pa tko zna kakav kraj ce biti zaista.