Imagine you and I are having coffee together in the sun. We would tell one another other stories. Have giggles. Most stories here are observations and accounts of certian bemusing events in the days of an artist. Events I wish to remember and think may amuse you too. The illustrations I drew. The protagonists are real. Should you have a coffee time story to share, write it back to me.Now if you are ready for a break, get a coffee, draw a chair, let me tell you what happened the other day :
Susribte to this blog
Subscribe via Email
End of code
Sunday, 6 May 2012
Put do australije
Dobar Dan. Jesan li dobija Ivu Horvat? Ma ja san tete Frane, od Ane koja se udala iz Australie za Paška tete. Ma tete ja san, prvi rođak, ma kako neznate. Jel tu Marija od pokojnog Marka žene, koja je imala cistu pa je pukla, sestrinog ,svekra, brata, čer ona sa šepavon nogon tete? Ma kako nije. Je je. Nisam se javia godinama jer san živija u Australiju. A tete di ti je vaš sin mlađi koj se oženija u Beograd? E, e, a čer jeli ona u Beogradu rodica mi? e e. A jeste ?. A nisan, nisan to ja. Ma niste to vi. Niste to vi. Ma niste vi ta žena . Bog.
I šta je bilo.
Ma nisan dobija tetu.
A dobija san neku ženu u sinju. Koja je tila da mi bude teta. Je.je. Kaže ona da je ona ta.Ja kažen niste. Ona kaže sinko jesan.
Biče mislila da joj se posričilo dolaze pare iz australije. A ti joj reka niste vi ta žena? Bar si joj moga reč bilo bi mi drago da st vi moja teta.
Šta ču sad? Nastavi australac. Vlak za beograd mi je za po ure a neman di spavat.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment