Talijanska Televizija

Svaka država ima svoju televiziju. Svaka nacija stvori neki prepoznatljiv stil televizije, kakvoću reklama, sadržaj I izbor emisija, te postoji neki opipljiv i prepoznatljiv izgled voditelja emisija. Odviše sam domaća, I moja mišljenja sigurno bi bila optrećena navikom koristinka da bi kritički mogla opisati stil hrvatske televizije. Ali odavde, pilotirajući kroz programe,  povremeno naletim na Rai uno, prvi I naj reprezantivniji program talijanske državne televizije. S ove udaljenosti mislim da jesam u poziciji,  opisati talijansku televiziju. I mislim da moram, ma I vi ste na nju nabasali, I namjerno ju odbili gledati, jer je nevjerojatna, ali došlo je vrijeme, da kažem par crtica o talijanskoj televiziji:

Bogati jeste li vidjeli kako na talijanskoj televiziji ama baš svi voditelji su sastavljeni od plastike?

Ima nekoliko kategorija talijanskih voditelja.: Mlade voditeljice koje su na sve moguće načine naštimane da izlgedaju što barbi-sličnije. Plastične sise, sjajne i tvrde ko navošteni limuni iz Lidla. Usne prenapuhane kao mekane unutrašnje gume bicikle, a kutovi usana izgledaju upravo kao te unutrašnje gume bicikla kada su preklopljene. A nosovi, svi nosevi su očito ispečeni od tjesta iz iste knjige recepata  talijanskih kirurga.

Sljedeća kategorija voditelja, su žene u godinama. Lice nategnuto ko nova jabuka, u koju su se ušile namjerne rupice u obrazima kakve bakica nije imala niti kada je bila u vrtiću, obrazi su natekli, napunjeni s salom iz bedara ko papričice, oći podignute, izdužene, izbuljene, čelo zabrokvano u kosu. A vrat?
Očito nema ništa u knjizi recepata talijanskih slavnih plastičnih kirurga pod temom vrat.
Ispod nategnute maske, vise guše gušterica. Vrat pada u nekoliko razdvojenih kesa, kože pušaća, izrezbarenih kao kora stoljetne kornjače. To su vratovi gmazova. Neznam zašto ih ne prekrivaju nećim osim sa kosom, bit če jer i stare voditeljice prodaju svoje ukiseljene silikonske dunje na pladnju nisko rezane majce.

Zatim postoje i muškarci na talianskoj televiziji. Ako su muškarci na talijanskoj televiziji mladi, onda svi , ama baš svi nose naočale debelih crnih kvadratastih okvira, jer su uvjereni da tako izgledaju kao intelektulaci. Ne znam zašto talijani postaju čelavi prije i više negli to postaju ostali evropljani, no , svaki je isti, čelava glava, crne cvike, obučen u odjelo, I priča talijanski, pare roboti- kada su napravljeni masovno u Kini.

Dolazimo sada na starije generacije voditelja talijanske televizije. Stara garda, jer su u duši mladi, nose te iste crne kvadrat cvikere, i odjela, ali za razliku od mlađih kolega ovi uzgajaju individualizam i osobnost koje izraze putem svojih obrva. Kao prvo- piše u knjizi recepata talijanskog plastičnog kirurga, starcu napumpajte čelo botoksom, dok ne izgubi prvotni oblik glave s kojom je čovijek rođen. Zatim polirajte to namjerno povećano čelo ( kako bi izgledao još više intelektulano )da sjaji, a na to ljepite, bojajte, depilirajte, I tetovirajte što strašnije oblike obrva moguće.* Po mogučnosti te obrve neće ličiti na nijedne druge postojaće obrve, I to je bitno kao bi starac bio unikatan, te u redu je da izgledaju nelogično ili da se nalaze posred čela.   Kako bi starac što bolje izrazio svoj mladi duh, na televiziji mora biti okružen dotjeranim manekenkama, po mogućnosti curama iz drugih država kakve  ne pričaju talijanski jezik- kako bi šutile tokom emsije umjesto da uvijek upadaju u riječ, kako to inače čine talijanke.

To je više manje špranca za ljude na taljijanskoj televiziji. Opčenito, vjerojatno jer im je taj ukus ostao još od doba velikoga Rima, uz te svoje voditelje, emisije poprskaju sa variacijom gostiju, svih oblika, boja, invalidnina, ne iz političke korektnosti ili su-osječanja, nego više iz zabave, da se razdražuje što više osjetila javnosti, jer ti ljudi zapravo imaju ulogu poput gladiatora, nebitini su, ali, pridonose sceni.

A scena. Scena , I pozadina svih tih talijanskih emisija. To je kombinacija poživot opasna za epileptičare, jer sve emisije su postavljene na krićavo osvjetljene podije, disko svjetala svih boja, koja se gase pale, vrte, skaču, i obrubljuju kao latice nadrelističnog cvijeta, nadrealne plastične voditelje.

Poprilično je odbojna ta televizija ,ali vjerovali ili ne, gledaju je talijani. Nisam nikada mogla razumjeti kako uspiju se koncentrirati, pa živila sam I ja u Italiji, I nikad ama baš nikad nisam poželila upaliti televiziju, jer taj napad na osjetila koja su drećala iz nje bio je odbojan. Ali gledaju je iz postelje i naj pametiniji talijani, i odmaraju se uz nju na kaučima. Što to kaže o njihovoj duši, reflekcija te televizije? Kako im to može pasat? Kakvi su ti ljudi kojima je ta televizija dio svakodnevnog života?


Došli su na vjenčanje u Hrvatsku obitelj poznatog voditelja talijanske televizije. Ženio se sin voditelja za jednu Hrvaticu. Talijani su stigli sa helihopterom. Svaki muški uzvanik sa strane Mladoženje, bio je odjeven u odjelo namjerno razlićite nijanse bijele kave. Mladoženjev tata je bio isplastificiran, sjajan i nategnut kao vakumirani pršut. Mama koja je nekoć bila ta mlada , egzotična asistetica na emisiji muža, s pola njegove životne dobi i sama je bila stara, suha, stravićni trofej plastične kirurgije.
 Kad su mladenci se oženili, tata je zaspao za stolom, mama je na vjenčanju skočila u grmlje s jednim od hrvatskih gostiju,  mladoženja je plesao sa svima osim sa mladom, dok pridošli gosti su zavodnički napadali lokalne toliko, da su se u restoran vraćali kožom punom igla od kaktusa. Glazbenici cigani su pokrali beštek, pa se nije imalo s čim jest tokom čitavog vjenčanja. To što je na vjenčanje trebao doč i Berlusconi, ali je uperio svoj zrakomlat na krivu adresu, pridonilo je sveopćoj atmosferi, čudnog ludila, tuđeg "normalnog" svijeta.