Masline mesožderke.

"Znaš pola ljudi neče mi doč na partysutra  jer idu za vikend u masline za" Povjerija se jučer organizator super događanja u gradu petkom.


Kad odrasteš negdje gdje nema maslina, recimo kao ja u Engeskoj, onda masline i njihovo branje spadaju u romantične aktivnosti o kojima maštaš, kave evociraju filmovi o Mediteranu. Ahhh, kako divno svaki englez bi pomislio, vi berete masline...

Na to nadožuntaš sve one puste reklame zadnjeg destljeća o vrlinama extra djevičanskog maslinovog ulja, I bilo kojem zapadnjaku, odlazak u masline, ni manje ni više zvući kao poziv u Eden, u kojem  ljudi što prave i konzumiraju to ulje žive preko sto godina, i to s glatkom sjajnom kožom bez ćireva I bora u okruženju divnih, suncem obojanim nasmiješenih, elegantno odjevenih, idiličnih obitelji.


No dolazak u Hrvatsku kao i u svim područjima života, popratilo je jedno buđenje.

Prvo pitanje koje je vodilo k istini je bilo, Zašto su one masline šta moja baba peče užasne? Nisam mogla razumit zašto su gorke, meke, kafene boje, I grozne -budimo realni? Zašto baba ne proizvodi one lijepe ljubičaste masline s mirodjijama u ulju, ili one goleme zelene punjene lukom, bajamama, ili kojzjim sirom?. Pa rastu nam u polju. Međutim desteljeće kasnije nisam još srela nikog tko zna te masline napraviti kao što to rade i prodaju Grci.

Iako rastu na svakom koraku, oslikane su I uokvirene u svakom tinelu, masline koje s ovdje prodaju u staklenkama su žnj kavalitete. A jedini drugi recept u ponudi su upravo te pečene masline, pa voli ih il ne voli, to je čitav izbor.

Što ja  prije nisam znala je da  te masline kad ih ubereš sa grane su praktički otrovne.  Ne da ih nemožeš pojest kada ih ubereš sa grane jer je okus je najbliži kori od limuna s paprom, nego čak i kad skuvaš te divne debele masline, extra svježe, upravo ubrane,- one unište ama baš sve u što ih možeš slučanjo pun enuzijazma šakama ubaciti u teću u stilu Jaime Olivera...


Razlog zašto domordci ovdje ne spremaju zanimljvije I uskusnije masline je vjerojatno zato što one zahtjevaju tako golemu količinu zajebancije, a već a sama berba po sebi je sasvim dovoljna muka.

Ovaj vikend poćima migracija ala grande hrvatskih maslinara. Svaki čovik hita svojoj maslini, trajektom, na-noge, autom, nije bitno kako al uputit će se. Vanzemaljci šta nas prate teleskopima će odjednom primjetiti nemir među stanovnicima hrvatske obale, I nelogčino preseljenje iz gradova na kamenita žuljava  ne naseljena područja.

I nije kao da svit želi ići u masline, ili da se naročitio veseli toj svako godišnje obnovljenoj tradiciji koja nas povezuje sa generacijama prije nas, I onima prije njih, I precima prije njih, u krug , tisuće i tisuće godina unatrag.. Zapravo sve do početka ljudskog života, poput pupka svijeta.

Ma te masline su kao I matere po cijelom Mediteranu. A matere na Mediteranu su kao hobotnice, sa svih svojih osam krakova,( I okineš li koji ne brini brzo hobi naraste novi,) te matere drže dicu u stisku od početka do kraja života tili oni ili ne-tili. A masline te tako cilo životno drže ka i matere.

Često padaju vicevi, hrabrih muškaraca, kako će ove godine sve masline jednom i zauvik ispilat s motornom pilom. Ali, ne mogu. Ne usude se. Ona krivnja šta nam mater usadi, kad joj ne daješ dovoljno pažnje, -ista je I kod masline.
Primoran si poć, obrat ta stabla, šta ti je posadija pra-dide, na zemlji šta mu je ostavija njegov otac, a njegov otac njemu, I njegov otac njemu, do početka svita u natrag, kad je neki majmun nenadartalac odlučija vidit ma koji bi to najbolji način bija za spremit i pojest te gorke bobice, šta ih toliko ima, I zapišat svoj teritorij.

Pa tako kao i svake godine, čupamo dicu iz vrtića i starce iz starćkih domova, i idemo u masline, sve  generacije familije zajedno ka u Bertolli reklami za ulje.

 Nije da nam je to ulje što proizvedmo, jeftinije od onog u dučanu, zapravo kad uključiš trošak trajekta, spavanja, I tako dalje, ulje je skuplje. Proizvodnja traje duže. A na kraju naravno da je to ulje I gorko ,  I žugaš šta ti peče salata kad si ju svojim ujem zalija, ali ka i mater, maslina ma -ipak je tvoja, uje je tvoje domače. I kad ga proizvedeš teško ti se tog uja odreč, poklonit, ga vridi ti ka suvo zlato, nemore ga niko platit, koliko god gorko bilo.


"Jel mi možeš spakriati stvari" pitao  je muž jutros. "Šta da ti ispeglam" odgovorila sam." Ma najofucanije majce koje iman. "Očeš tutu nosit" pitala sam. "Ne pre dobra je za masline. Ona stara sa rupama je prikladnija, ako je nisi bacila. " I tako raspršena je još jedna ugodna marketinška laž s kojom sam odrasla, o eleganciji za berbe maslina.


Mislim da ovu priču najbolje ne prevest na Engleski, treba pustit svit da žive u slatkoj iluziji. A doč če I moment kada počememo prodavat tu svoju berbu maslina, život u Edenu Mediterana, zapadnjacima, pa bolje da nerazume zašto mi radimo to ulje.

Ugodan vikend svim maslinarima! I blago se pomorcima na drugom kraju svita.