Micem se od tridest penzica iz australije, odmor. Odmor njima od setanja, odmor meni od njih. Sjedam u kafic, narucivam litru vode da ugasi ovu zed zvanu lito koja mi na samoj kozi stvara pjescane oluje i taman uljevam onaj prvi guc socno hladnog eliksira, kad do mene sjedne tip po opisu, smrdeljko.
Neocikvani prekid dugo sacekanog momenta hidracije natjera me da zubima smrskam led. On smrdi na alkohol, i ne odlazi. Ja se pomaknem stolicom u livo i dalje od njega, on se zanjise u livo i k meni. "Eeeej". Eto njega.
Poznat mi je onako sablonski, mogao bi bit bilo tko od milijardu polu nepoznatih ljudi, a jednino ime koje mi pada napamet, je Rakija. Definitivno mirise na taj alokolni proizvod a kako se zove majku mu, "travarica" " "Zutuja " je naj vise sto moj mozak moze izcjediti nakon sto sam ispricala cijelu povijest Stari Grada od pra covjeka do danas babama koje jedvice hodaju, cineci turu grada duplo duzu i tim broj podataka potreban da vrijeme ispunim veci.
"Poznati mi jeste ,ali ispricavam se nemogu se nikako sjetit, odakle vas poznajem. " Izgovorim svoju obranu i nadam se da to nepozvanog zadovolji dovoljno da uspijem popricat s kolegom.
Smrdeljko i dalje njise svoje alkoholicno truplo prema meni i prisiljava me da nastavljam nagadat odakle ga znam, cini mi se cak da ocekiva da mu ponudim pice, ali nedam se. Zasto bi netko toga smrada mene prisilio da mu kupujem rakiju.
" Di si bila prosli petak?" pita onako kao da ce mi otkrit neku nasu tajnu. " Na Hvaru "odgovorim . "E" kaze on, a di na Hvaru?" " A radila sam. Jeli vi radite u restoranu? " pitam. " Ne radim u restoranu" Nakesi se on, a oblak rakije ispari mu iz glave i ubije sve muhe koje su do tada letile oko nj. " Di si jos bila" pila. " U gradu, ma jeli vi radite na trajektu? " Ne" Odgovori on mahnuci grimasom uvrijeden, kako se samo usudujem tako nesto predpostaviti. " A di si jos bila" Moj kolega s druge strane stola ceka da nametnik nestane da mozemo iskorisiti deset minuta odmora od baba koje takoder stalno nesto korisno moraju znati.
" Ma recite mi odakle Vas znam nemogu se sjetit" Ponudim mu moju zadnju ponudu pristojnosti. Ali smrdeljko se neda, prati moje pokrete ko grm brnistre kad prati vitar. Odlucim mu dat tretman kao dosadnom pasu, okrenem leda, bas onako nepristojno.
" Ma u petak si se ti vozila samnom " iskoce rijeci koje je cijelo vrijeme suzdrzavao da kaze " u autobusu".
" Aaah." Da odgovorim ja." A vi ste vozac autobusa? "Da" ponosno izdusi ciko u pari rakije" Ja vozim!
No comments:
Post a Comment