Moj pas nevoli pasju hranu. Na drugu ruku obožava sve poškropano vegetom. Treba napraviti VEGETU ZA PASE.
A kada se već izumi pa najvjerojatnije je da bi pasja vegeta djelovala oblažujuće na generalnu čangrizavost.
Ubacit malo vegete za pasa u juhu grintavoga dide imalo bi siguran efekt kao par čikara rakije i zaspa bi ko čuko na kauču popodne bez da zajebaje babu da promine program i skine mu meksičku seriju.
A navečer kad je već satra babu sa svim verzijama vjiesti u pet, pa šest, i usedem sati,sa hrt, i rtl i nove,i hrt i rtl 2 i bidna baba više nema pojma kako da otme daljinski iz panđa koje godinama već vježbaju minjat progrmame i držat cigaretu istom rukom, spasilo bi ju da postoji malo te pasje vegete da mu ubaci u blitvu od večere , da može na miru pogledat sulejmana i ostale turske serije koje su joj preostale kao jedini izvor strasti osim ogovaranja.
Da pasja vegeta postoji sigurno bi sadržavala veće količine toksičnih ultimatora ukusa nego ljudska, prosuta u tjesto palačinke imala bi više šanse da smiri i onu divlju dicu u susistvu koja sada kada se lito bliži kraju i nema više skakavaca kojima se s guštom čupaju noge pod uličnim svjetlima usmjeruju svu svoju energiju u izmišljanju bučnih divljaštvina kakve bi im zauzele dovoljno večeri samo da nemoraju pisati domaće radove.
A tek da je šjor Dujiću malo te pasje vegete pa da umoči one bosanske cigarete koje i tako nikada nisu ni vidile duha od duhana u pasju vegetu, te da ih prodaje onim kavanskim dangubama , koji se ponaašaju kada je haloween svako jutro i cjelodnevno tokom južine, lamataju rukama, pogledom bez cilja, sa zastrašujućim dahom od zombija, pa pretvorija bih ih u uljudne prostojne ljude, možda bi čak počeli i prati zube.
A da podravka napravi pasju vegetu moj pas bi bio više nego sretan. Pas koji inače čak i rižu sa vegetom prije pojede nego pasju hranu dubio bi od sereće na glavi. Mogao bi možda i podnjeti pepeo koji je umješan u kuhana crijeva i organe pedigre konzerve. Ma vjerojatno mu nebi trebala ni kosti počeo bi grist grane sa vegetom, i stare cijevi, kartone, ma da ima pasje vegete moj pas bi rado posta Mačka pa čak i vegetrijanac.
Imagine you and I are having coffee together in the sun. We would tell one another other stories. Have giggles. Most stories here are observations and accounts of certian bemusing events in the days of an artist. Events I wish to remember and think may amuse you too. The illustrations I drew. The protagonists are real. Should you have a coffee time story to share, write it back to me.Now if you are ready for a break, get a coffee, draw a chair, let me tell you what happened the other day :
Susribte to this blog
Subscribe via Email
End of code
No comments:
Post a Comment