Yoga in pregnancy.

Yeaterday i participated in a prenatal yoga class. I had never been to yoga before, just becosue absolutley everyone goes, yoga to me started to symbolise clishe-spirituality. As in pregancy new weight and a lesser excercise of musicles starts to induce back and legg cramps, I decided it was time to let go of prejudice and yoga seemed the easiest form of excercise for the body, and i liked the marketing, how trough yoga one connects to the baby more.

The yoga space smelled like a Harry Krishna temple, candles and incense, and i like when someone takes care of the setting to complete and experience or at least distance me from the everyday. The studio is in the very heart of Zagreb almost on the main square, whilst a glass wall decorated with a lotus flower, allows the tram lines to be visible during exercise. In fact the tramlines, and the rush of the noisy center, with scents of heated oils,low lighting and eastern music, united in creating a sense of bring in India. The home of noise, mess, masses and spirituality. Yet in another way the homogeneous setting, like hotel architecture, is styled to take everyone feel at home, comfortable and yet equally as if you are no where specific, or every where, where women go to yoga in pregnancy, new york, london, bombai.

Four big bellied girls waddled into the space, spread out green mats on to the parquet, and awaited instructions of the yoga master. We observed one another the way hippopotamus immersed in water peer at each other out of the pond, before they get out with their enormous belies, and instead of shying away as they do in the general world, where we still open doors for bitter grannies, here we could rejoice talking about our bellies. A bout babies. About theams we generally think about all day but fear strangulating others with. None of us had exercised since discivery of the pregnacy to one another's general aprovement, and we had just adjusted to the altered state enough to attempt at being active.

The yoga master had given birth twice, but never the less had no mercy in her expectations of a pregnant woman shaped like a hippo's balance when standing on one leg, with arms in the air and head on the floor. In bursts I felt sick and dizzy, but I did not give up. The most difficult of exercises where making as a bird and flapping the arms as wings until they practically turned into stone. Crouching as if laying and egg or giving birth cave woman style was not much fun ether. The best part was lying down with feet propped up on the wall and hands on the baby relaxing. Talk to your baby said the yoga master, communicate silently. Silently? My baby had for the entire duration of yoga class been practicing kung fu. And as I calmed down, thinking perhaps that we're home, it started its main act " Mummy ,daddy, can you hear me, look, i can dance the can-can!"

In all a positive experience i would say ,though little fears pass trough the mind, like should i be stretching my hips that much? Doctors trough out the pregnancy do a very uncomfortable check to see if the uterus is opening, and here was yoga lady doing everting to make the hips open. Yet she had given birth, she might know. Fears in pregnancy are frequent due to a lack of knowledge, so perhaps its best to relax to someone else's expedience . The socialising with other mothers who amongst our self did not even care to exchange names but know all about one anothers baby, was happy and encouraging. Its good to go somewhere where one can converse with others without preassure of negativity such as can be met talking with women in the queue for the doctors, where fears of other's horrors stories keep me buried in a book at all times. And if one was to believe the yoga master the pre natal yoga can be practiced until the birth it self, and most likely does help when one learns to breathe properly whilst in stressful body positions and prepare muslces for the big showdown.

And there, thats how my first yoga expirence ended.

Yoga u trudnoći.

Jučer sam otišla na sat joge za trudnice. Nikada nisam sudjelovala u jogi baš zato što se njom bave aboslutno svi, i joga mi je postala pojam za clishe-duhovnost . Odlučila sam da je vrijeme odpustiti predrasude i iči jer u trudnoći težina i manje korištenje mišića uzrokuju grčeve u nogama i leđima, te eto joga mi se ddjimla još naj laganija forma vježbe za tjelo, svidila mi se reklama kako tokom pre natlane joge se ustroji na povećani kontakt s bebom.

Prostor za jogu mirisao je na Hari Krišhna hram, svjeće i ulja, volim kada se nekto pobrine o scenariju kako bi upotpunili doživljaj, ili me izvukao iz svakodnevnice. Sala za vježbe nalazi se u centru Zagreba, skoro do trga, a staklena stjenka zida oslikana simbolom lotusa dopušta da tramvajske žice su vidljive tokom vježba. Zapravo tramvasjke žice i juriš bučnog centra, uz mirise grijanih ulja, lagano osvjetljenje, i meditativnu istočnjačku glazbu, zajedno su stvorili osječaj na trenutke kao da se nalazim Indiji. Domovine buke, nereda, mnoštva, i duhovnosti. Na drugu ruku opći scenarij poput hotelske arhitekture, stvoren je da se osječaš kući, ugodno, a istodobno da se osječaš kao da nisi nigde posebno, ili pak svugdje gdje žene odlaze na jogu u trudonaći, newyork, london, mumbai.

Četiri cure s trbusima ugegale su u porstor, rasprostrle si zelene prostirke na parket, i čekale upute yoga majstorice. Gledale smo se onako kako nilski-konji ćire jedni druge iz bare, malo sramežljivo, prije nego što izađu iz vode zajedno sa svojim velikim trbusima, i umjesto da se ustručavaju kao što to rade u općem svijetu i dalje nastojeći pustit grintave babe prije sebe kroz vrata, ovjde smo se sve veselile moći pričati o našim trbusima. O bebama. O tome o čemu opčenito cijeli dan razmišljamo a bojimo se daviti ostale. Nijedna od nas nije vježbala tjelom od začeća, na zajedničko odobravanje, i eto sada smo se taman naviknule na trudnoću dovoljno da pokušamo biti aktvine.

Joga majstorica rodila je već dvaputa. Ali nije baš imala neke milosti što se tiče očekivanja koliko jedna trudinca oblika niskog konja ima ravnoteže na jednoj nozi sa dvije ruke u zraku i glavom na podu. U naletima mi se povraćalo, čak i mantalo, ali nisam se dala. Naj teže vježbe su bile kada su nilski konji morali glumiti ždralove i mahati dolje gore krilima, kada su nam se ruke pretvarale u kamenja. I kada smo čučale u poziciji kao da sjedimo na jajima ili rađamo kako je to radila špiljska žena. Najbolji dio bilo je ležati sa nogama na zidu, rukama na bebi opuštajući se. Pričajte sa svojom bebom rekla je majstorica, recite joj nešto tiho u sebi. Tiho? Moj bebač cijelu je jogu vježbao kung-fu. Rastezajući nogice, glavu, okrećući se, a kada sam se smirlila misleći da smo kući možda, počeo je svoj glavni akt, "mama tata čuješ li me, vidi ja plešim, Kan-Kan".

Pozitivno iskustvo sve us vemu rekla bih, iako neki mali strahovi stavljaju sumlje u glavu, kao naprimjer dali bih ja smila toliko rastezati kukove? Doktori tokom trudnoće stalno rade neuglodan pregled da bi ustanovili ako se maternica počela otvarati što koliko kužim nije poželjno, a joga lady radila je vježbe za rastvaranje kukova. No ipak ona je rodila, valjda zna. Strahovi u trudnoći su česti iz neznanja, možda se kadkada treba prepustiti tuđim iskustivima. Ipak to druženje sa drugim trudnicama, koje si međusobno nismo izmjenile ni imena, ali znamo svašta o bebama jedne druge, bila je vesela, ohrabrujuća, i mislim da je super ići negdje gdje je odobreno i razgovarati sa drugima, bez pritiska negatinosti kao što to rade neke žene u čekaoni za pregleda gdje od straha tuđih horor priča radije zadubim glavu u debelu knjigu. A ako se skroz prepustiti učiteljici , pernatalnu jogu može se izvoditi sve do kraja ili riđenja, i vjerojatno je da savladavši neke od vježba disanja, i učvstčivanja mišića če imati nekakav dobar utjecaj na porod.

I tako završilo je moje prvo joga iskustvo.

boing boing left right

Everything i do these days is folowed by the bolts of aprooval or displeasure, thundering, ripelling trough my entire body likesounds of bass coming from a concert amplifier. It is not that i am psyvhic, and react so to the world or that the gods of monut olympous comunicate to me thus, this thundering energy is produced by the litle baby in side me comunicating its opinions. Should i turn left, when the baby prefers to go right, i feel little fingers proding aobut in my side. When i sit down to dinner, i am cetain its to be un mistaken pleasure, baby bongos about on my belly with utter felicity. , The baby is talking to me right now as i sit write to you. Boing boing every so often seeks a little atention, a song, or touch. The other day i drunk a cup of strong turkish coffe, first time during the whole pregnancy and the baby imitated a wild horse rodeo the rest of the day, poor little thing, unable to stop moving. Here we are now on decaf, feeling less outrageous. Perhaps i am writing this becsou0e so many firends have asked how it feels. Being pregnant. I certanly look like a big fat mama that could eat a roasted hulk for breakfast. And i feel a bit trollish and cumbersome and have to have help doing up shoelaces. But actualy it is one of the most amasing feelings in the world. where ever i am , i am not alone. I walk and people walk, and no one can ,tell, that inside this little baby is talking to me. Is talking to me, and is mine, and seecret like a treasure swathed in all the clothes. I feel lit up, two hearts beat inside me and i am happy all the time.

Dnevnik hrvatskog ovčara, zvanog Kupina.

Nedilja

Oni to neznaju ali ja danas iden u Zagreb. Strašno volim jest snjeg.

Skoro je uspjelo poslje božića. Pili su nekakvu smrdljivu staru vodu koja ih nako omekša. Svaki je žderao ko cijeli čopor. Kad je veliki strogović otvorio auto, ušuljhala sam se krešom ispod sica. Ona su me vukli, al srećom neman repa, a iman duge panđe i samo sam e dublje zakopala ispod sica. Otvarali su vrata prednja zadnja ,a ja sam kroz jedna izlzila a druga ulazila. Nisu znali šta ih je spopalo. Al nije uspilo. Danas oče.

Za ručak pečena kokoš i teletina puno kosti i povrća. Jedva ćekam večeru.

Subota.

Uspješno se materi popela na posetelju dok su posjećivale prijateljice. Nije me skužila pola sata. Onda se vatala za kosu i vikala. Svakako uspjeh.

.Mater i sestra ujutro išle ča, ostavile me zaključane na taraci. Moš mislit. Ja se išuljala kroz ogradu i njima pod auto. Onda je mater počela jaukat i zvat me, tamam da če omekšat ko uvik, i pustit me u auto. Al sestra bjesna izađe trči 7 krugova oko vozila zamenom urlajući "ubit ču te Kupina", i opali me torbon. Morala sam odustat. Prestrašila narančastu mačku pod auto. Pristrašila dva čovika s brkovima. Jedong čeloavoga. Tri starca i dvi babe. Ajme šta guštam kad oni nako prođu kroz volat onda ja zalajem sa moje tarace. Pojela pedigre konzervu, dva čevapa, prepečenisu s jajima i zdjelu milka.

Petak.

Bila sa sestrom i prijom po suncu na vrlo dugu šetnju. Velika sreća. Na stranom terenu, kad sam najmanje očekivala nji dvi bace me u more. Manja sreća. To uvik rade kad osjetim da mi govance visi s jedne dlake.

Ali zato sam trčala za sestrom i istresla vunu i svaku kaljpu vode isključivo na nju. Na povraku doma spretno sam ukrala mačkama kost.

Ali zato me narančasta mačka čekla na mojoj taraci. Spavala je na suncu na mojoj taraci. Ja se lipo nako tiho ušuljla pod ogradu, izvadila panđe, i spretno obošapo gurnila mačku sa balkona na ulicu.

hehhe. Sve to bez da mi ispadne kost iz čeljusti.

Četvrtak

Odvela me sestra na malu šetnju. Nosila je onaj bijeli krznati kaput meni naj draži. Taman sam je počela gonit ki ovcu, onako iz zaleta, ja Kupina brža od bika, luđa of vuka, trčim brže, sve brže, režim, i opa odskočim šapama od njen kaput boje ovce kad me počela vodit doma.

Na putu kući, ispod stabla uočila veliku teču friških glava od ribe ostavljene tamo za sive mačke iz susjedne ulice.

Digla nogu.

Popišala se mačkama u teču.

Srida.

Danas se osječam normalno. Opet mi se jede. Sve jedno kad me mater uvatila na svojoj postelji zaključala me na taraci i pošla leć. Zato sam tukla glavom od vrata ko buzdovan i cvilila onaj mali štene cviluk koji uvik na sestru upali. Sestra se probudila i pustila me ukuću. Niko nezna da s ovim super dugim panđama ja mogu otvirti svašta. Provela noć u bratovom krevetu ne uočena.Uspjeh.

Prestrašila danas dvi nove babe i jednog brkatoga. Ajme šta ja mrzim brkove. Jela glupi pedigre konzervu. Ostavila pola na taraci da namamim mačke. Mačke došle pojele pola moje konzerve i pobigle prije nego su mi otvorili vrata da ih ganjam niza skale.

Utorak.

Ispišale mi mačke cijelu taracu preko noći. Nije bilo uopče smješno. osjećam se čudno. Zima mi je. Tresu mi se zadnje šape. Prednje šape. Uvukla se materi među cipele u mrak. Sestra me pokrila sa svjom đemperom. Drži me za šapu.Nosi me do grijalice. Ostalo se nesjećam.Osim što nisam htjla jest, to je zaista neobično.

ponediljak.

Jej .došla sestra i veliki strogović iz daljine. Obukla je meni najdraži bijeli kaput onaj boje ovce, samo za mene.

Skoro sam je srušila od veselja. Veliki strogivić neda da se nanjga skaće zato mi je to još draže radit njemu nego inaće. Super dan.

Pripala dva čovika s brkovima, poštara, tri babe, i jednog malog slinavca. Ukrala mački kost i jela frigana masna jaja. Čak mislim da mi se sve više sviđa riba. Malo miriše ko mačkin zadah, ali kad se skroz naviknam do kraja ajme ti ga mačkama, ostat će samo od njih rebra i dlaka.

Jutro jedne Jeti.

Jeti se probudi.

Baci oko u kužinu i zumira poput foto aparata, ljepljeći nejasne piksele u oblik jasnog i naj-jednostavnijeg plana za napraviti kakako.

Ona se neće sagnuti dolje u kredencu kako bi uzlea njoj najdraži potić za grijati mljeko, ne naj ne-bolniji način biti će koristiti srebrnu teču koja se suši uz lavandin.

Njen um izvuče ju iz kreveta i povuče prema cilju, samo trenutačno, prije nego shvati, da je to bila još jedna prevara lucidnog sna. Njen um svakodnevno sve više se pretvara u malog prijateljskog duha koji prolazi kroz zidove.

Kako ju um eleastično opali vratevši se u tjelo, tako automatski pokrene njene noge i ruke koje se ispupče i lamataju po zraku.

Yeti se našla u situaciji često obzerviranoj na ljetnim promenadama i dokumentarnim programima, situaciji bube, poprilično velike i nesretne bube koja se preokrenula te se bespomoćno ginga na leđima, neuspijevši se odgurnuti na noge, dok uobičajno gladni predator bali poviše.

Yetine noge sada bicikliraju kroz zrak dok ruke, recentno nabildane mišićima podižu leđa koristeći suspenziju lakta da proizvedu boing-boing pokret, prije pokušaja da tjelo ispale van kreveta.

Ta aktivnost može završiti sa šarenim brojem rezultata. Na nažalost Jeti ne odskoči na na strop, i ne progmiže zidovima. Budimo realni, ovo nije Kafkina priča. Kraj priče može biti da pukne rebro kreveta pa se jadna budalica nađe u još ljepljivijoj situaciji. Ili možda uspije joj kratko simulirati kokošji let te sletiti s nogom u čašu vode koja je cijeliu noć na podu upravo isčekivala takove prilike. Moguće također je da se uopče ne uspije izvuči iz postelje pa ostane neko vrijeme računati izmjene tehnike.

Predpostavljajući da ona ipak uspije soloboditi se ležeće pozicije, i sada sretno tupće kroz kuću na vlastitim nogama, mi bi smo pratili Jeti do kužine,kako njen prvi jutarnji instinkt je ubaciti ili uliti nešto u bučan i zahtjevan želudac. Ona bi podignula srebrnu teču, ulila mljeko, i čekala da se zagrije. Njena generozna ženstvena i donekle dlakava forma bila bi izložena hostelu preko dvorišta kroz prozor kuhinje te bi bila bi opažena od turista i čistaćicine djece koja bi skriknula, pokrenevši kubične metre snjega da avalančiraju sa krova, prekrivši Jetin prozor i sakrviši ju od daljnih pogleda. Djeca bi bila uvjerena da su "vidjeli tog golog duha opet mama", dok uvijek spremni azijski turisti imali bi odlične fotografije, vidljive kroz prozorsku maglu i snjeg, od neobične domesticirane evropske spodobe, Jeti.

Jeti nesvjesna komocije, ulila bi toplo mljeko u čikaru, dodala kraš ekspres, i odgegala s čašom u ruci iznova u sobu. Jedan gutljaj ispraznio bi polovcu vruče čokolade u njen trbuh, instantno stišavajući strahovito režanje koje do tada vibrirao iz pečina grla. Odložila bi čikaru na stolić, te se zamahala prema škafetinu da izvuče par mudanata sa uzorom srca, takve dimenzije da materijal rezan drukčije bi bio dostatan za prekriti interior Bentlija.

Mada neke dane razumljvo odustane sasvim od takvih podhvata, na dane s više entuzijazma, Jeti će proći kroz ritualni ples vezan za te gačiće. Ples ne povezan s jogom, ili bilo kavim new-age konekting sa zemljom sranje, i sasvim ne razumljiv anoreksičnim dizajnericama s druge strane ulice koje da ne upotrebljava zavjese i dobije pak malo svjetla, Jeti odlučno ignorira. Jedan dio mudanta zakačaćit če za nožni prst, koji će ostavit na podu, rastezajući drugi kraj rukom, stvarajući svojevrsni mudant-luk, a slobodnu nogu tada uzdignutu u stilu flaminga zabadat će u nožne rupe, skakajući na mudant držaćoj pandži. Ljuljat če se. Zamjenit če stopala. Rastegnut će mudante horizontalno, vertikalno, mlateći zrak nogama frantično. Neke dane uspijet će zabost bulu i navuč glupe mudante na obe noge, stoječke. No češće predat če se prizivu kreveta, na koji če sjesti, pokušati navući gaćice te če se pre entuziastično zanjihati i završiti iznova na leđima. I da, kao što zamišljate, morati če opet ponoviti cijelu proceduru ustajanja.

Koji je vrag s tom Jeti? pitate se. Zvući užasna. No ljudi kažu, da je blagosovljena. Svakako uz sve ostale simptome, ovdje opisane, Jeti tokom dana dobije bezbrojene udarce iznutra. Da pažljivo pogledate vjerojatno vidjeli bi misteriozne pokrete i skakutanje ispod njene kože. Gadljivo mislite? No slična joj biča kažu da većina njenih simptoma su sasvim normalna pa čak i ne naročito izražena, jer pravo ime jeti zapravo je Chelsea, i nije ona nikakvo čudovište, već samo obićna cura iz susjestva malo, trudna.

Yetty 's morings

Yetty wakes up.

She throws an eye at the kitchen and zooms in like a camera gluing together vague pixels into a clear most simple plan of making a hot chocolate.

She will not bend down into the cupboard to get her favourite pot for warming milk, no the most painless way would be to use the silver casarrole drying by the sink.

Her mind pulls her out of bed and draws her towards the target, just for an instant, before she realises, it was yet another lucid daydream. Her mind every day is bescoming more a little friendly ghost who passes trough walls.

As Yetty's mind elastically snaps back into her body, her legs and arms jut out, flailing in the air.

Yetty finds her self in the very common situation many times speculated on summer walks and documentary programs, that of a beetle, a rather large and misfortunate beetle which has up turned and is lying on its back, unable to flip onto its legs, usually as a predator looms dribbling overhead.

Yetty's legs of their own accord cycle about in the air whilst the hands now bulkier in muscle jack up the back and using suspension of the elbows produce boing-boing movements, before attempting to ejaculate the body out of bed.

This activity can result in a colorful variety of endings. No unfortunately Yetty does not project on to the ceiling or scuttle on to the walls. Lets be realistic. This is not a Kafka story. The outcome of her take off may result in the bed rib snapping and the poor fool finding herself in a worse bugger than before. Or she might succeed in simulating a short chicken like flight and landing a foot in the water glass that had perched on the floor waiting for such occasion all night. She might not even make it out of the bed and remain a while upgrading technique.

Assuming to her benefit that she managed to get off, and out of the lying position, and is now happily pattering trough the house on her own two feet, we would follow Yetty to the kitchen as her first morning instinct is that of eating or pouring something into her noisy and needy belly. She would pick up the silver pot, pour milk into it, wait for it to warm up. Her generous feminine and slightly hairy form would be exposed to the youthostell across the yard trough the kitchen window, to seen by tourists and children of the cleaning lady, who in turn would scream making cubic meters of snow avalanche from the roof covering Yetty's window and blocking their further view. The children would be convinced they saw "that naked ghost again mummy" whilst the ever ready Asian toursits would have, intermingled with snow and window steam, great photographic shots of the peculiar domesticated european Yetty.

Yetty oblivious to the commotion, would pour the warmed up milk into a cup, stir chocolate powder into the milk, and warble with the cup in hand to the bedroom yet again. One sip would empty half the hot chocolate into her stomach instantly silencing the frightful growls which had been echoing from within. She would place the cup on to a table and reach out towards the drawer to pull out a pair of heart print knickers of such dimensions that if the cloth where cut differently could furnish the interior of a Bentley.

Although some days understandabley she gives up all together, on the more enthusiastic of morings, Yetty will go trough a ritual dance based around these knickers. A dance which has nothing at all to do with yoga, or the new age earth connecting bollox, and one quite incomprehensible to the school of anorexic fashion designers on the other side of the street who Yetty has for the purpose of not using curtains and having some light seep in, chosen to ignore. She will hook one part of the heart print knicker on to a toe, which will remain on the ground, whilst stretching the other end of the knickers with her hand, creating a type of knicker a bow, and with one leg lifted in the style of a flamingo she will aim to poke it trough a knicker hole, by this time hopping about on the knicker clawing foot. She will wobble. Swap feet. Stretch the knickers horizontally ,vertically, swatting the air with her legs frantically. And although some days she does manage to bulls eye both her legs trough the leg holes and get the blooming things on, whilst standing. More frequently she will surrender to the call of the bed, upon which she will sit, and try pull the pants on, only to topple dis balanced instead. And yes, as you suspect, she will have to go through the whole getting up procedure again.

What the hell is wrong with Yetty? you may ask. She sounds beastly. Yet, people say that she is blessed. Indeed. Along side all other symptoms, here described, Yetty trough out the day gets kicked from the inside. If you where to look carefully , you would probbley see, mysterious wriggling and bashing about in her belly. Gruesome you think? In fact like creatures say most of her symptoms so far are common and rather mild, for Yetty's real name is Chelsea, and she's no beast, just an ordinary girl next door pregnant with child.

Nogo-met

Ima tri dana da me tuče beba jače nego ikada. Budi me u snu odzvanjanje stopala. Kako tako nešto malo može takve udarce zadati? Kako se osjeća, želite znati vi koji niste imali bebu u trbuhu. Osječa se kao da unutra živi nogometaš, s malim kopačkama, i kao da cijeli dan vježba zadavanje golova. Auuuu. Auuu. Čuje uzvik publike na svaki jače napucan gol. Pitanje je kako je tako brzo došlo do nogometa? Nije to neki nasljedni sport, s jedne strane generike su mu jedra i ronjenje a s druge, ples i crtanje, jedino, da jedino, može bit da je i dišpet nasljedan. Oni prepoznatljivi Kaštelanski geni.Hm, onda smisla ima za nogomet.