Jutro jedne Jeti.

Jeti se probudi.

Baci oko u kužinu i zumira poput foto aparata, ljepljeći nejasne piksele u oblik jasnog i naj-jednostavnijeg plana za napraviti kakako.

Ona se neće sagnuti dolje u kredencu kako bi uzlea njoj najdraži potić za grijati mljeko, ne naj ne-bolniji način biti će koristiti srebrnu teču koja se suši uz lavandin.

Njen um izvuče ju iz kreveta i povuče prema cilju, samo trenutačno, prije nego shvati, da je to bila još jedna prevara lucidnog sna. Njen um svakodnevno sve više se pretvara u malog prijateljskog duha koji prolazi kroz zidove.

Kako ju um eleastično opali vratevši se u tjelo, tako automatski pokrene njene noge i ruke koje se ispupče i lamataju po zraku.

Yeti se našla u situaciji često obzerviranoj na ljetnim promenadama i dokumentarnim programima, situaciji bube, poprilično velike i nesretne bube koja se preokrenula te se bespomoćno ginga na leđima, neuspijevši se odgurnuti na noge, dok uobičajno gladni predator bali poviše.

Yetine noge sada bicikliraju kroz zrak dok ruke, recentno nabildane mišićima podižu leđa koristeći suspenziju lakta da proizvedu boing-boing pokret, prije pokušaja da tjelo ispale van kreveta.

Ta aktivnost može završiti sa šarenim brojem rezultata. Na nažalost Jeti ne odskoči na na strop, i ne progmiže zidovima. Budimo realni, ovo nije Kafkina priča. Kraj priče može biti da pukne rebro kreveta pa se jadna budalica nađe u još ljepljivijoj situaciji. Ili možda uspije joj kratko simulirati kokošji let te sletiti s nogom u čašu vode koja je cijeliu noć na podu upravo isčekivala takove prilike. Moguće također je da se uopče ne uspije izvuči iz postelje pa ostane neko vrijeme računati izmjene tehnike.

Predpostavljajući da ona ipak uspije soloboditi se ležeće pozicije, i sada sretno tupće kroz kuću na vlastitim nogama, mi bi smo pratili Jeti do kužine,kako njen prvi jutarnji instinkt je ubaciti ili uliti nešto u bučan i zahtjevan želudac. Ona bi podignula srebrnu teču, ulila mljeko, i čekala da se zagrije. Njena generozna ženstvena i donekle dlakava forma bila bi izložena hostelu preko dvorišta kroz prozor kuhinje te bi bila bi opažena od turista i čistaćicine djece koja bi skriknula, pokrenevši kubične metre snjega da avalančiraju sa krova, prekrivši Jetin prozor i sakrviši ju od daljnih pogleda. Djeca bi bila uvjerena da su "vidjeli tog golog duha opet mama", dok uvijek spremni azijski turisti imali bi odlične fotografije, vidljive kroz prozorsku maglu i snjeg, od neobične domesticirane evropske spodobe, Jeti.

Jeti nesvjesna komocije, ulila bi toplo mljeko u čikaru, dodala kraš ekspres, i odgegala s čašom u ruci iznova u sobu. Jedan gutljaj ispraznio bi polovcu vruče čokolade u njen trbuh, instantno stišavajući strahovito režanje koje do tada vibrirao iz pečina grla. Odložila bi čikaru na stolić, te se zamahala prema škafetinu da izvuče par mudanata sa uzorom srca, takve dimenzije da materijal rezan drukčije bi bio dostatan za prekriti interior Bentlija.

Mada neke dane razumljvo odustane sasvim od takvih podhvata, na dane s više entuzijazma, Jeti će proći kroz ritualni ples vezan za te gačiće. Ples ne povezan s jogom, ili bilo kavim new-age konekting sa zemljom sranje, i sasvim ne razumljiv anoreksičnim dizajnericama s druge strane ulice koje da ne upotrebljava zavjese i dobije pak malo svjetla, Jeti odlučno ignorira. Jedan dio mudanta zakačaćit če za nožni prst, koji će ostavit na podu, rastezajući drugi kraj rukom, stvarajući svojevrsni mudant-luk, a slobodnu nogu tada uzdignutu u stilu flaminga zabadat će u nožne rupe, skakajući na mudant držaćoj pandži. Ljuljat če se. Zamjenit če stopala. Rastegnut će mudante horizontalno, vertikalno, mlateći zrak nogama frantično. Neke dane uspijet će zabost bulu i navuč glupe mudante na obe noge, stoječke. No češće predat če se prizivu kreveta, na koji če sjesti, pokušati navući gaćice te če se pre entuziastično zanjihati i završiti iznova na leđima. I da, kao što zamišljate, morati če opet ponoviti cijelu proceduru ustajanja.

Koji je vrag s tom Jeti? pitate se. Zvući užasna. No ljudi kažu, da je blagosovljena. Svakako uz sve ostale simptome, ovdje opisane, Jeti tokom dana dobije bezbrojene udarce iznutra. Da pažljivo pogledate vjerojatno vidjeli bi misteriozne pokrete i skakutanje ispod njene kože. Gadljivo mislite? No slična joj biča kažu da većina njenih simptoma su sasvim normalna pa čak i ne naročito izražena, jer pravo ime jeti zapravo je Chelsea, i nije ona nikakvo čudovište, već samo obićna cura iz susjestva malo, trudna.