Art-Uhoda

"Vidim ga na svim umjetničkim otvorenjima, ali ne razumijem, što on zapravo radi?

I

Prvi korak prema nastanku art-uhode, je pozivinica za na neku art-stvar, od strane prijatelja ..

Biti pozvan od strane nekoga tko je dobio ispisanu pozivnicu - kako bi činio društvo onom pozvanom, znači da je taj pozvanik od projatelja- drugo-razredni pozvanik i bolna istina je da je on zapravo out-sider.

. Shvativši svoju poziciju, austajdera odmah napade nagon zavisti i želja da postane in-sider.

To pokrene kemijski proces u mozgu i započinje ciklus aktivnosti kojima taj lik naknadno pokušava ući u druge "Važne" "događaje" i zabave, na svoj račun.



II

Drugi korak za postati art-uhoda je provaljivanje u privatna otvorenja i art paritje, upotrebljujući prevare svih vrsta.



III

Treći korak je smješenje preko besplatnog pića i pokušavanje uhvatiti okom i ući u razgovor s bilo kim. To obično uključuje izgledati kao pudlica željna pažnje koja maše repom svakom prolazniku moleći da ga se primjeti.

Kada se uspije uključiti u jednostavan razgovor autsajder će pokušati primijeniti sve tehnike sjećanja imena, te će ostatak večeri namjerno sljetavati druge članove tog dijaloga, kako bi vježbao govoriti naglas "Charles", i "oh da znaš Charles" i "Zapravo Charles" svo vrijeme pokušavajući hipnotizirati Charlesa da zapamti svoje outsidersko lice.

Oni će tako nastavi progoniti Charlesa sve dok je njegovo ime i lice nije sigurno betonirano u vlastito dugoročno pamćenje.



IV

Četvrti korak, je ciljani lov na Charlesa u redu " gostiju na popisu " koji čekaju da uđu u ekskluzivni umjetnički događaj.



V

Nakon što pronađe Charlesa Outsider će izračunati da ga pozdravi točno u trenutku kada Charles govori svoje ime vrataru, koji provjerava guestlist te uljudno odobrava godpodinu prolaz u unutrašnjost zgrade.

Tijekom tog vremena autsajder će morati brbljati o nekoj nevažnoj temi Charlesu koji ne sluša, te će se znojiti od tjeskobe i adrenalina u neizvjesnosti dali će zamišljeni plan upaliti , cijelo vrijeme skrivajući se iza Charlesovih ramena.



VI-Verzija A

Ako nitko ne otkrije uljeza, on će se otarastiti Charlesa brzinom svijetlosti i prije neglo li stara budala imao vremena shvatiti kako je bio žrtva "Art uhode novaka".



VII

Nakon što je ušao u zgradu, ili aukciju, autsajder će uloviti svoju prvu besplatnu čašu šampanjca i popiti zasluženi tost u čast sam sebi osjećajući se kao pobjednik, te nastaviti raditi najbolje što zna da se "uklopi".

< br />
VIII

Tokom večeri autsajder će pokušati prikupiti što više novih Charlesa što je moguće, uredno spremajući njihova imena u memorijske banke, a osobne iskaznice u svoj novčanik. Upregnuti će napore kako bi sprijateljo umjetnike boeme po čijim izložbama se nalazi. Najviše od svega on će usmjetiri posebnu pozornost na katering bar, i pokušati sve besplatne koktele ponuđene.



VI-verzija B

Ako je osiguranje uspjelo primijetiti uljeza iza Charlsa, posramljeni autsajder će se odšunjati na drugu izložbu za koju ne postoji ekskluzivni popis gostiju i pivo se djeli na ulici ispred galerije neobrijanom i nedoličnoj gužvi.

Osjećajući se superioran u odnosu na te zadovoljane s malim stvarima i proletarijatu umjetnosti, lagati će kako je upravo bio "gost" na "popisu" privatnog otvorenja izložbe u koje se nije uspio probiti, te će izjaviti kako je izložba po njegovom mišljenju bila "smeće" i reći će kako nije "vidio ništa zanimljivo".

Ipak nastaviti će napadati ekskluzivne umjetničke događaje s gerila taktikama sve dok ne upadne ili skuži odgovarajuću tehniku ​​koja otvara sva vrata.



X

Negdje na putu svoje ambicije u egzodusu prema obećanoj zemlji u kojoj će postati netko pozvan, autsajder će kad tad susresti netkog njemu sličnog.

Još jednog autsajdera koji je spreman žrtvovati sve da postane insajder. Susret uvijek započinje razgovorom u kojem se hvalisaju jedni drugom imenima poznatih osoba s kojima su se našli u istoj prostoriji . Iako su obojica pokušavaju stvoriti iluziju osobne važnosti, i svaki vjeruje da je superioran u odnosu na drugog, duboko u sebi priznati će sami sebi da se nalaze na istom zadatku. Tada veza između tih ljudi je formirana. Ova vrsta prijatelja se zove «otvarač konzervi».

Udružujući snage ova dva -jedan drugome otvarača, od tog trenutka uvijek djeluju zajedno, pozivaju jedan drugog svugdje, traže izložbe i zabave, čitaju gdje se što događa, pridružju se svim društvenim mrežama koje postoje, ostavljaju svoje e-mail adrese svim galerijama, uključuju se u svako besplatno članstvo za aukcije, kolekcionare, i skupa jaše val otvorenja širom grada.



XI

Tada već poćimaju prepoznavati lica na sceni . Nisu više tako očajni da razgovaraju gotovo sa svima te su ćak naučili kako predstaviti jedne drugima ljude s koima pokušavaju izbjeći razgovor, no vjećno i svjesno šuljajući se u sjenu važnijih ljudi, te su spremi umjreti samo da bih se mogli nahvaliti da su sa važnim ljudima progovorili.



XII

Nakon nekog vremena ti se ljudi trebaju oblačiti drugačije. Ozbiljnije, više službeno, više profesionalno. Oni se ne trebaju nastojati "uklopiti" jer oni izgledaju kao dio svega toga.

Oni tada govore drugačije. Oni nisu prostačko oduševljeni sa svim više, u stvari sada ćak polažu pravo izraziti kako im je odvratno dosadno. Oni također nemaju vremena za trošiti na bezveznjake wannabes i gate-crashere. Njihova lica sada su poznata. Oni dobivaju klimanje glava pozdrava i priznanja od važnih ljudi. Odabiru ignorirati "Oh opet tog dosadnog Charlsa", kada ga uoče "unutra". Oni također poćimaju davati vlasite kartice, sa svojim imenima i imenima nekakave vrste umjetničkog, projekta,organizacije, carstva, u kojme su oni kustosi, vlasnici, direktori, mada nitko nije vidio dokaz njihovog rada, a njihova web stranica se upravo srušila. < br />
Oni su toliko uvjerljvo ozbiljni o svemu tome.



XIII

Nakon što održavaju takvo ponašanje neko vrijeme, ti ljudi počimaju primati pozive. Pozivnice koji dolaze na njihovu adresu u pisanom obliku te sadrže njihovo ime otisnuto na kartonu.



XIV

Tada odlaze na privatna sagledavanja i kolekcionarske večere. Počinju se oblačiti stršajuću i jedinstvenu odjeću kao bi ih se bolje vidjelo. Nemaju više vremena za umjetnike, jer oni razumiju više o umjetnosti nego jednostavni umjetnici. Smetaju ih ega kustosa. Gade im se smješne male ribe i vulgarni galeristi. Oni mogu jako dobro raditi bez svih njih. Oni također bi bili mnogo bolje bez prijatelja otvarača za konzerve koji krade njihovo svjetlo, tako da se prestaju dogovarati zajedno.



XV

Autsajder prošlost sada je zaboravljena i svi dokazi o tome u odjeći ili ljudima izbrisano je sa vida.

Ta osoba je sada izrasla u potpuno zrelu Art-Uhodu te Može ga se "vidjeti" kako leti svudgje po svijetu . Spreman je prijeći kontinente slijedeći svoju strast. Ide od likovne scene do scene, od umjetničkih sajmova, Biennala, u bilo kojoj zemlji i uvijek sljeće na noge.



No, ono što on zapravo, stvarno radi, uvijek će ostati zagonetka.