U sjevernoj Francuskoj među Kubancima

...

Ovo je nažalost jedan od onih dana tokom kojeg mogu dedicirati moju fijaku sudbini i okolnostima. Nema plina, sukladno nema espresa, dakle sjedim ovdje , pod krošnjom hrasta, u Ateljeu Anthony Calder , na sunc,u poštajući Loire pejzaž da pleše po stolu i uokolo ove klupe.

Grand Lapin(Veliki zec) moj nadimak zekolikom manageru rezidencije) koga sam konačno sprijateljila jučer hraneći ga sa glavom i mozgom manje sretnog i mnogo stvarnijeg zeca, je upravo stigao i šalje pozdrav tebi..

Da, i dalje sam u Francuskoj, unatoč moje inercije , i tisuću paučića stressa koji su mi trčali kroz krv jučer, kako bi me natjerali da osječam krivnju što izostajem najdraži događaj u Londonu Frieze, otvorenje moje izložbe u Londonu, da bih ostala u Francuskoj i stvarala.......

Naslikala sam i završila 5 1.5x1.5 portreta, mislim da Marco nikada nije vidio da itko napravi toliko radova tokom dana, i konstantno me je pokušavao zaustaviti, njegov jedan akvarel će se završavati sljedećih dva dana. No nije cilj bio natjecanje, već potreba da si opravdam što sam ostala u ovom stanju branja gljiva, njuškanja kroz šumu, ishrane od zeca u lovačkom toču & sira od koze ispijajući vina iz bordou i chinon. ....

Postala sam mama kuće, i jedini dan kada sam odbila kuhati kako bih silkala, oni su uspjeli nahrpati cijeli lavandin sa tečama ,tavama, pijatima, potrošiti sav plin našeg ogromnog špakera, što ih je navelo da završe kuhati na pravoj vatri koju su morali zapaliti u kominu, zbog koje su izgorili fen za kosu,da bih konačno konstruirali......

samo čekajte ovo...

jedan omlet!

I to je razlog zašto nemam kave danas.

A kako je unutrašnjost kuće sasvim drvena, stalno imam noćne more o traktorima, a svaki put kada se probudim naglo se prisjetim da je buka traktora samo hrkanje, oh da, i svaki od njih hrće varijaciju na temu. Dago je mjesečar, i baca stvari na pod, teške stvari na katu točno poviše moje glave, dok nastojim zaspati.......

Dagova Kubanska teta nas je postetila nekidan i ispričala je priču o svojm bratu:......

Njen brat, Dagov ujac, poševio je kokoš!......

Jednu je većer spavao u kokošinjcu, i jednostavno nije mogao odoliti pernatoj zavodnici!!!

(Shvaćajući metafore Tracy Emin malo pre doslovno)

Ovih dana provodimo na photoshopu, sa projektorima, i čineći skupe, komade papira. Fantastično je. Nikada u životu nisam vidila studio ovako velik, sastavljen od stakla, i sa stropovima tako visokim. Okruženi smo šumaom koja se vidi iz svih kutova ateljea, a s vremena na vrijema čuje se TUP ptice koja se našla unutra, kako tuče glavom u staklo, opet, idalje odbijajući da prova izići kroz vrata.