Mornar Amerikanac i bijeg od gusara

Nalazim se u marini Portorož - Slovenija. Moja staklena čaša zlatnog vina puna je refleksija visokih jarbola. Šest je sati, sunce zalazi, radni dan je gotov, za sada. Kapetani privezanih brodica otvaraju pive, pale cigarete, no čim su sjeli da bi se odmorili, primijete kako su susjedovi konopi složeni elegantnije nego konopi na vlastitom brodu, te po prirodi ega muškaraca, natječu se. Motaju konope, nižu pajete po geometrijskoj perfekciji, jer s tim da su brodovi iste dužine, važno je biti ljepši. Ne znam dali je to zato što je prisutna dama. Pomorci koji puno dana provode na oceanima pate za zvukom ženskog hihota. Kada su dame prisutne prestanu psovati i garant uvijek pričaju priče kako bih dame treptkale očima i dizale obrve od čuda začarane njihovim pustolovinama. (A kapetani vjerojatno maštaju o sisama.)

Za večerom Australac čiji otac je u zatvoru zbog krađe banke i koji je sva mora plovio, uvodi mog vršnjaka iz Rhodes Islanda također Kapetana.

»Jesi li joj ispričao priču o gusarima?«

»Nisam« odgovori mladić.

Zapravo, jednostavno još nije stigao obraditi tu temu, jer je pokazivao podvodne filmove plivanja s morskim psima u BoriBori, slike s Galapagosa, Antigue, novozelandskih snježnih planina i špilja koje eksplodiraju s prirodnim vodoskocima, Južnoameričkih zelenih džungli, surfanja po gigatničnim valovima Hawaja, snowbordanja, i film koji je snimio u Etiopi kada je gledao kako se dizalicom transportiraju urlajuče deve u brodove koje, su iz neba kakale po crncima što su ih tukli štapima.Također je odsvirao nekoliko pjesmama na gitari i uspio razjasniti simbolizam triblaske tetovaže na njegovom mišićavom ramenu, bez da je njegov prijatelj Kapetan i suparnik u ovom zavodničkom plesu bio svjestan koliko je sramežljivi dečko progresivno napredan.

»Ma neću pričati tu priču sada« - skromno ogovori mladić koji je preživio Somalske gusare, ali ipak je ispriča.

»Dovodio sam ovaj brod kroz Adenski gulf. Tada su ti napadi toliko bili u medijima da smo pomislili da su se gusari povukli. Pala je noć. Radio nam je bilo upaljeno, a nakon sumraka počela je drama. Cijelu noć kroz mračinu slušali smo krikove ljudi. Zvukove mitraljeza. Gledali svjetla rafala u neposrednoj blizini. Krv nam se smrzla od straha u žilama i molili smo za spas. Kada jer svanula zora odahnuli smo od oslobođenja misleći da je gotovo.

Ali na horizontu se pojavila crna točka silueta glisera. Duboko u oceanu gdje nema ništa i ničega bilo je jasno kome gliser pripada. Jurili su prema nama, a mi smo punom parom okrenuli u drugi smjer. No iz tog smjera drugi gliser je krenuo prema nama. Preko Vhf-a slali smo MAYDAY i naše koordinate američkim ratnim brodovima što se skrivaju u zaljevu i ciljali u pravac između motornjaka punom parom, ali gliseri su nam se približili toliko da smo vidjeli lica muškaraca s mitraljezima. Došao je tren. Odustali smo s borbom, i suočili se sa sudbinom da ćemo biti oteti i prodani za veliku cifru našim domovinama. Kada dva američka vojna aviona stvorila su se odnekud. Pucajuči u more oko glisera počeli su kružiti oko broda. Krila su im orila u more kada su se okretali naglo i samo što nisu srušili jarbol. Kružili su tako oko nas, prevetirajući gusare da se približe. I pratili nas sve do naše destinacije. Imali smo sreće.« Moj steak se sasvim ohladio bez da sam ga zagrizla. Stigla je već druga plata škampi za razmaženog Australskog kapetana kojem prvi slovenski nisu bili dovoljno oceansko friški. Vijesti na televiziji prikazu izvještaj o brodovima koje su somalski gusari napali, naježim se, slike djeluju više stravično nego bajka koju sam upravo čula. Oni i ne primijete, pričaju o receptima tropskih riba boje duge iz dalekih oceana koje se zovu Mahi-Mahi i koje nisu oslikane u Kraševom albumu »Životinjsko Carstvo« .

Zanimljive su marine. One su vrsta kibernetičkog grada koji mijenja formu i stanovništvo iz sata u sat. Novi ljudi slane kose i kože gladni za ljudskim društvom, brzo se sprijatelje, samo što izmjene priče iz dalekih obala eventualno i vremensku prognozu, i već se moraju odazvati vjetru koji stigne po njih da bi ih odveo dalje. Jutro poslije, puna glava novih otkrića, putujem i pišem ovo na brodu…