Iz cijele Europe i svijeta ljubitelji jedrenja okupili su se u slovenskom gradu Portorožu. Amerikanci, Rusi, španjolci, Englezi, Australci, Slovenci, Hrvati, Austrijanci, Švicarci, Belgijanci, Norvežani, Francuzi, bili su ugosšćeni u najljepšem Portorož htelu. Vikendje započeo s govorima od dizajnera plovila, pobjedničkih svjetskih jedriličara, popračenosvijetskim jedriličarskim časopisima. Taman sam počela raditi za tvrtku koja dizajnira, i proizvedi najljepše karbonse jahte na kojim sam bila u ovom životu. Moje kolege, bili su ponosni mladi dizajneri iz cijele Europe, i radili su na proizvodnji brodova koje su izgledale poput morskih Lamborghini-a , napravljei sa najskupljim materijalima. Naša tvrtka raidla je sve od drveta tikovine, hidraulike, karbona i cool faktora.
Prvu noć, dogildila se velika večera i bal. Drugi dan smo rasporedili goste na brodove koji su bili prevezeni od strane njihovih vlasnika sa svih kutova Europe k matičnoj luci u Portorožu, kako bi vlasnici tih rijetkih vrsta plovila-sportske jahte mogli se natjecati protiv iste pasmine brodova unutar regate, te kako bi oni koji su htjeli postati vlasnici mogli doživjeti i naručiti vlastiti brod . No sunce se bilo raširilo van, vremenska letargija je pretvorila regat u klizanje po bonaci između Italije i Slovenije. Nije bilo vjetra. To je popratila živahne večeru, a tim na brodu na kojem sam plovila odlučio je da ćemo pobjediti uregatu sljedeći dan.
U jutarnjim satima oštri južni vjetar se razbacao. Kiša i oblaci digli su more i zatamnili nebo a vjetar je dao gasa čineći vremenske uvjete idealne za regatu. Puno dama su odustale od natjecanja, ali kako volim adrenalin i vjetar, uzbuđens vremenskim uvjetima kupila sam šampanjac sigurna da moja momčad će osvojiti regatu. Brod je pripadao austrijskom gospodinu, koji bio sav za sport i prilagodio je dizajn unutrašnjosti broda za ekstremne vremenske uvjete. Tim je bio sastavljen od prvaka samačkog jedrenja prek svijetaMichael Desjoyeaux, proizvođačia jedara, dizajnera interijera jahti iz Londona, hobi jedriličara i mene. Ekipa je bila dovoljno jaka da pobjedi. Beijući jedina djevojka na brodu, dizajner interijera mi je sjeo i upozorio me o držanju prstju i nogu dalje od užadi i hidrauličnih vinčeva.
Oko 9 jahti je bilo u moru kada je rog najavio početak moja momčad se ubacila u vjetar i odmah preuzela vodstvo. Mi smo jahali vjetar zapadno niz slovensku obalu, prošli prvu bovu, vrlo uzbuđeni zbog vlastitog uspjeha. Iznad naših glava helikopter je snimio događa, a gliseri nas pratilu po moru. Brodovi su se gurli za vodstvo i mijenjali jedra lijepih boja. Svatko je čupao na neki konop ili navijao vinč.
Spremili smo se izvadit i spinaker jedro kako bi ubrzali spuštanje niz vjetar kada sam potrčala na provu broda kako bi pomonlga izvuč jedro iz čarape. Brodski dizajner izlačio je spinaker a ja vukla čarapu. Spinaker je izrađen od 390 četvornih metara tkanine, koja pogođena golemom snagom vjetra i može podignuti čovjeka u zrak kao da je mrav .
Spinnaker se zapleo, izgubili smo brzinu, muškarci na palubi počeli su vikati naredbe a dizajner je skočio do jarbola da oslobodi konop koji je gušio jedro. Dok je odomotavao konop poviše glave, stavio je nogu u svitak konopa ne primjetevši, a kad je jedro bilo oslobođeno ispunilo se monstruoznim silama vita, vučevši konope kroz vinč velikom brzinom. Vrlo brzo dizajner je osjetio kako mu nogu vuče užad. Počeo je mlatiti botune hidrouličnog vinča da zaustave potezanje konopa, ali snaga vjetra je bila tolika, da je hidraulika prestala slušati naredbe. Čovjek je počeo vrištati u panici i boil, svi na brodu su urlali neznajući kako da se zaustavi hidraulika. Iznenada usred te galame, zvuk pucajučeg drva proreže zrak. Bio je to je zvuk kidanja noge ispod koljena. Krici čovjeka bili su najgori što sam ikada čula. Dizajner jedara skočio je s nožem i otkidao konop od spinakera oslobodivši čovika od smrtnog stiska.
Izplovili smo sa regatne staze. Dizajner je krvario na palubi s nogom odvojenom od njega. Pao je u šok i počeo se gubiti u nesvjest, gubeći mnogo krvi. Ja sam bula u šoku,trebala sam povraćati, ne znajući kako da pomognem, stvarno ne želeći biti u blizini umirućeg čovjeka, ali želeći mu pomoći.
Profesionalna medicinska sestra je primijetila da je nešto krenulo po zlu s drugog broda i skočila je na brodu uzimajući situaciju u ruke. "Donesite nešto za nogu vezati s zaustaviti krv. Donesite nešto čisto da se spremi noga pa da se može spojiti kasnije." Jedinu stvar koju sam našla za zavezati nogu su bile najlonke koje sam skinula ranije. A za staviti stoplao poslužila je vrećica u kojoj sam donila šampanjac napunjena ledom. Vjetar se digao pa se ostak posade borio preuzet kontrolu nad brodom koji bez jedra je bio bačen po valovima s nama u njemu.
Medicinska sestra pitala je njegovo ime "Jhonathan" i stalno ga je ponavljala, razgovarajući s vrlo utješnim tonom "Jonathan nije vrijeme za spavanje now.Jonathan koja su imena tvoje djece?" Ona ga je pokušavala zadržati budna, jer da se onesvijestio bio bi mrtav. Rekla mi je da učinem isto. Na koljenima pored Jonathana miloval sa mu kosu, pitajući ga o djeci i ženi saznavajući tako o njegovom životu, moje oči pune suza. Ostalie posade nisu znale što se događa i nastvila su uturku prolazeći pored nas.
Vezali smo brod u najbližu luku i dali Jonathana prenijeti helikopterom u ljubljansku bolnicu. Preživio je , ali nisu mogli spasiti odsječenu nogu. Moj šef se našalio kako čemu pokloniti najbolje karbonsku protezu . Plastični kirugrg iz drugog broda je skočio u pomoć nesreće, uvjeravajući nas da će Jonathan biti u redu, ali oni koji su vidjeli nesreću se nalaze malo bliže srčanom udaru.
Nisam znala što raditi do kraja dana. U šoku sam postala histerična i smijala se kao hijena besciljno. Šef me poslao da pogledam dodjelu nagrada od regate. Australski kapetan je pobjedio. Svi su žederali kod sa bufea. Nitko zapravo nije znao što se dogodilo. Mislili su da nteko ima migrenu. Svakakkve vrste falših priča su curkulirale kroz regataše, direktor marketinga mi je naredio kako nesmijem ni pod kojim uvjetima reći istinu o tome što se dogodilo. Bilo je prisutno previše novinara. Nisu htjeli doputiti novinaarima da stvore loš press. Osjećala sam se stvarno mučno, i jednostavno nisam mogla biti sama taj dan. Dok me je šef stalno tjerao da se oslobodi od mene, savjetovao mi je da idem spavati, da uzmem slobodan dan, ja sam ga molila da nastavim raditi. Provela sam ostatak dana sugerirajući interska rješenja ženi koja je bila šarmer zmija i htjela je saunu i yoga sobe u muževoj budučoj jahti.
Kasno navečer sam susrela Australskog i Američkog kapetana, te hrpu dobrih starih engleskih mornara, koji su slavili pobjedu,a nakon inzistiranja da saznaju što se zapravo dogodilo, uzeli su na sebe da me opiju i smijemo se dok šok ne prođe iz mog sistema. Do toga dana nisam ni znala da jedrenje može biti opasno.
No comments:
Post a Comment