Sabaah el kheir ljudi!
Neznam šta ovo znaći više ali sam zaista ovo zapisala u dnevniku na dan koji upravo namjeravam opisati.
Jesi li ikada imao-imala želju biti Indiana Jones? Ako je odgovor ne, nije da nastojiš lagati meni nego varaš sam-a sebe. Sveta istina je da ti, kao i ja, kao i svako djete koje je ikada gledalo Indianu Jones je podsvjesno vjerovalo da je on sam Indiana i da će kad tad to i dokazati.
Da bi se dokazao kao istraživać misterija života, jedan se mora uputiti na putovanje, negdje gdje do sada nisi bio, "istinski egzotično".
Ovaj blog čitaju u Saudijskoj Arabiji, Južnoj Africi, Sjevernoj Africi, Sjevernoj Americi i Malaziji slično mislioci Evropljani koji su čvrst dokaz moje teorije.
Da bih oslobodila Indianu Jones u sebi , jedno sam ljeto prihvatila pozivnicu Gospodina R u Egipat, gdje su mu starci radili u ambasadi. Cijela obitelj zapravo je utjeljenje "Britanske idealne obitelji istraživaća" koje smo pratili sjedeći na rubu kauča doma, oduševljeni i nervozno znojeći se, s nadom da se da će oni uspjeti izvući se iz džunge, preživjeti susrete sa divljim plemenima i lopovima piramida, te pobjeći sa strašnih terena skrivenih unutar kutije naše televizije.
Ben sam, je fakultetske zime preživljavao od energije koju bi nakupio ljeti osnivajući novine kuće u Južnoj Americi i iskopavajuću kosti u Jordanu, te kada me je pitao da mu se pridružim u zemlji gdje umjesto ovaca imaju deve, vratila sam preskupu svilenu haljinu upravo kupiljenu, i upotrebila te novce da kupim avionsku kartu.
Unatoč velikog broja prijašnjih istraživaća koji su tu kročili , piramide su ostale među najpopularnijim točkama polaska za sve koji žele biti istraživači, zbog čega je Mr. R, pravi Indiana Jones ne glumac, upravo tamo me i odveo.
Put iniciacije je započeo u selu zvanom Milla blizu Giza piramida. Transport koji smo upotrebili bili su crni arapski konji (malo šugavi ali sve jedno arapski) I to je bio prvi put kada sam se bacila u otkrivanje svijeta u šest sati u jutro.
Kako se selo sastavljeno od blata i cigla budi, tako se može udisati mirise friškog kruha, ugljena kako gori u glinenim pečima,vidjeti zamotane žene kako okreću kruh, i dječake koji ga nose na glavi nudeći ga onima koji žele ugasiti glad. Mirisi hrane potiču trbuhe u brontulanje, a pozdravi dobrodošlice bacaju se prema jahačima. Svi se kreću vrlo sporim i ugodnim tempom kroz vlažnu tamu prateći ritam izlaska sunca.
Zatim odjednom. Ka boom! Pojava sunca u nebu djeluje kao pucanj pištolja na trkama i projektira svih u spektakularnu aktivnost. Žene se utkrivaju s đipovima i pale gume. Jedna pametna čak proleti među našim konjima kao da su plastični čunjevi. Tovari se muče ispod hrpa trave i civječa koje prenose. Djeca na quadovima voze između noga od deva. 300 konja po cesti su izmješana s autima. Bićevi pucaju po zraku, smijeh se miješa sa urlicima bezbrižnih Egipatskih žena koje kaskaju bosonoge kroz gužvu skrikaajući "Jallah" , duga crna kosa prateći ih u pozadini.
Korak po korak, ja sam učila jahati, sjediti kako treba da ne padnem, uzdizati se sa konjem, po njegovom ritmu. Moment kada sam shvatila da mogu,mi također smo se bacili u juriš, galopirali, kaskali uz piramide i kroz pustinju.
Osječaj je nevjerovatan. Nikada nisam osjetila ništa jednako uzbuđujuće. Teško je uopće opisati trenutak kada nemaš kontrolu, juriš velikom brzinom , na leđima nečeg živog sa vlastitim umom i koji voli raditi po svom, doživljavaš čisti adrenalin i oduševljenje.
Pozdravili smo staru damu sfingu, pogledali gore u njene sci-fi prazne oči strahujući samo malo de če se otvoriti i te če nas u tren spržiti sa očnim laserom , pa smo bili i razočarani što nije. Pronjušklai smo uokolo piramida da vidimo što osim starih hrpa kamenja tu ima jer u njih nismo mogli ući. Naišli smo na tisučljeća star brod nasukan na pjesku otkriven nakon milenijuma što je bio ukopan pored piramida kako bi služio makabre zabavama i putavanjima kroz podzemlje kada bi mumificiranim faraonima postalo dosadno.
Ostvarila su se obečanja svih turističkoh brošura, tad smo naletili na deve koje su ishlapljavale na suncu pored piramida, te smo ko svi dobri turisti i istraživaći prisustovali u tom ritualu, popeli se na ogromne deva-boje mukajuče beštije, pa dokumentirali događaj sa fotografijom.
S dokazom obreda zrelosti tokom kojeg je Djeva postala Indiana Jones u aparatu, i istekom strpljenja mnogo iskusnijeg Jonsa koji je nestrpljivo čekao da započmemo neku manje kliše pustolovinu, zajahali smo iznova konje i zagalopirali prema stražnjem dijelu piramida, preko odvratne ceste i test svakom istraživaćkom debitantu, koja je bila sastavljena od leševa krepanih pasa.
No comments:
Post a Comment