Izložba u Arsenale Nuovo je otvorila, mada tada nisam stvarno znala što Venecijanski biennale zapravo znači. Pjenušac se popio . Odana Marina je doletjela iz Londona kako bi me podržala kao što je bio njezin običaj za svaku inozemnu izložbu od kada smo se upoznale u Parizu, a upala je u oko zgodnom Meksikancu koji je došao na otvaranje i koji se nažalost izgubio odmah nakon .
Ostatak večeri smo se razbaciali po Veneciji, jahali vaporette, od večere do fešta, a kada je sat udario Pepeljuginu uru ili kao bi moj dide to opisao, virjeme kada bi svaka prava dama trebala biti kod kuće, krenule smo na mul gdje je u ponoć brod kupio art-babies i prevozio ih preko tamnog Jadrana u zemlju vječnog ljeta.
Plovili smo do jedong od manjih otočića naj udaljenijih od Venecije. Fantom kapetan nije progovorio riječ, samo je zaustavio brod a umjetnički majmuni koji su tokom plovidbe pili ukradeni šampanjac prolili su se iz broda kao zommbie mravi i otišli u potrazi za svojom kraljicom.
Otok je bio divlji i crn. Ništa se nije videjelo osim bodiljikavog grmlja , silueta drveća i traga crvenih podnih šterika što nas je postavilo na kilometar dugu stazu u visokim petama, popraćena histerićnim orkestrom zrikavaca. Nije se znalo što se nalazi na kraju staze, tako da smo nastavili hodati do kraja otoka. U luku od cigle prekrasna operna pjevačica pjevala je i svirala klavir. Iza luka bilo je crno more. Plesali smo na opernu pjesmu, te se se bacili u njuškanje uokolo, kako bi pronašli što se tu događa.
Eventualno smo nabasali na vrt dvorca u ruševinama, sasvim osvijetljenog, a divovsko šahovsko polje predstavljalo je plesni podij. DJ je svirao a elegantni zombiji su plutali po ruševinama penjali se po zidovima i stubištima koji su vodili nigdje,izgledalo je kao scenografoja filma Labirint. Samo toranj dvorca je bio čitav, a činilo se da su mravi upravo u njemu našli njihovu kraljicu, jer su svi krenuli penjati se po njemu, gdje ja penjajući se također, sam pronašla bar besplatnih koktela koji je sam po sebi objašnjavo svoju popularnost. Plesni podij se ubrzo napunio pridošlica moreplovaca, a glazba je bacila sve u trans. Ples ples ples, umjetnički bienali svi su samo tulumi i ples. I tako smo plesali i plesali satima ispod zvijezda, s desetcima partnera, vrtjeli se i razbacivali stiropol koji je padao odnekamo. Marina je ponovno otkrila zgodong mekskanca i nestala u svoju romansu.
U nekom trenutku iscrpljenost od pripreme showa i svih fešta me je zavela da napustim šahovsku ploču i pođem u vrt gdje sam naišla na veliku hrpu baluničica od stiropola, u kojoj su sjedili ljudi i smijali se. A kako se to činilo perfektno dobro mjesto za mali odmor, pridružila sam se u hrpi stiropola, čija me je toplina vrlo skoro uspavala.
Probudio me je Gabriele smijući se, oči su se nerado otvorile, da bih se pronašla usred skupine golih dečki. Izvodili su nekakvu vrstu plemenskog plesa u stiropolu, dok su im slobodni pišulinci skakutali uokolo, a ja u ružičastoj haljini sam spavla u sred njihove pozornice.
Cijela stvar je bila vrlo nestvarna. Pored nas kroz maglu su hodale žene noseći roze i plave perike. Zbunjena i pospana željela sam da me Marina odvede kući, no mada to ona nije priznvala, upravo se te većeri bila zaljubila, te nije bila spremna napustiti otok sve dok ne dobije prvi poljubac. Kada se zora prolila po javi,dosadilo joj je čekanje, te je Marina diplomatski informirala i inzistirala Meksikancu kako stvarno apsolutno ni na koji način, nije želila da ju on poljubi, i naravno putem obrnute psihologije uspješno ga je prisila da to učini.
Za nju je to bio početak velike ljubavne priče, dok za mene je to bilo veliko odgađanje odlaska u dugo očekivani mekani krevet, u kojem sam spremila cijeli incident u fragmentiranu memoriju snova. Tu je sve i ostalo dok se nisam vratila kući u Rim, gdje mi je prišao jedan novinar kako bi mi velikodušno obavijestio da postoje "Fotografije tebe u časopisima umjetnosi tijekom orgije s Gelitinom u Veneciji" " Ma to nisam ja " Argument odmah je ubio, točnim opisom ružićaste haljine... .
(Gelitin grupa austrijskih umjetnika)
No comments:
Post a Comment