Uhoda umjetnosti

"Vidim ga na svim art otvorenjima, ali ja ne razumijem, što on radi? "



Ja

Prvi korak prema nastanku art-stalkera, je pozivinica za na neku art-stvar, od strane prijatelja ..

Biti pozvan od strane nekoga tko je dobio ispisanu pozivnicu - kako bi činio društvo onom pozvanom, znači da je taj drugo razredni pozvanik i bolna istina je da je on out-sider

. Shvativši svoju poziciju, na tog austajdera odmah napade nagon zavisti i želja postane in-sider.

To pokrene kemijski proces u mozgu i započinje ciklus aktivnosti kojima taj lik naknadno pokušava ući u druge "Važne" i "događaje" i zabave, na svoj račun.



II

Drugi korak za postati art-stalker je provaljivanje u privatna otvorenja i art paritje, upotrebljujući prevare svih vrsta.



III

Treći korak je smiješenje se preko besplatnog pića i pokušavanje uhvatiti okom i ući u razgovor s bilo kim. To obično uključuje izgledati kao pudlica željna pažnje koja maše repom svakom prolazniku moleći da ga se primjeti.

Kada uspije uključiti se u jednostavan razgovoru autsajder će pokušati primijeniti sve tehnike sjećanja imena, te će ostatak večeri namjerno sljetavati druge članove dijaloga, kako bi vježbao govoriti naglas "Charles", i "oh da znaš Charles" i "štp ja mislim Charles" sve pokušavajući hipnotizirati Charlesa kako bi zapamtio outsiderovo lice.

Oni će dalje progoniti Charlesa sve dok je njegovo ime i lice nije sigurno betonirano u vlastito dugoročno pamćenje.



IV

Četvrti korak je namjerni lov na Charlesa među redu " gostiju na popisu " koji čekaju da uđu u zgradu i ekskluzivni umjetnički događaj.



V

Nakon što pronađe Charlesa Outsider će izračunati da ga pozdravi točno u trenutku kada Charles govori svoje vrataru, koji provjerava guestlist te uljudno odobrava godpodinu prolaz u unutrašnjost zgrade.

Tijekom tog vremena autsajder će morati brbljati o nekoj nevažnoj temi Charlesu koji ne sluša, te će se znojiti od tjeskobe i adrenalina u neizvjesnosti dali će zamišljeni plan upaliti , cijelo vrijeme skrivajući se iza Charlesovih ramenima.



VI-VERSION

Ako nitko ne otkrije uljeza, on će se otarastit of od Charles brzinom svijetlosti prije neglo li stare budale imao vremena da shvati kako je bio žrtva "Art stalker novaka".



VII

Nakon što je ušao u zgradu, ili aukciju, autsajder će uloviti svoju prvu besplatnu čašu šampanjca i popiti tost u zasluženu čast sam sebi osjećajući se kao pobjednik, te nastaviti raditi najboljie što zna da se "uklopi".

< br />
VIII

tokom večeri autsajder će pokušati prikupiti što više novih Charlesa što je moguće, uredno spremajući njihova imena u memorijske banke, a osobne iskaznice u svoj novčanik. Upregnuti će napore kako bi sprijateljo umjetnike boeme po čijim izložbama se nalazio. Najviše od svega oni će umjetiri posebnu pozornost na ugostiteljski bar, i pokušati sve besplatne koktele ponuđene.



VI-verzija B

Ako je osiguranje uspjelo primijetiti uljeza iza Charlsa, posramljeni autsajder će se odšunjati na drugu izložbu za koju ne postoji ekskluzivni popis gostiju i pivo se djeli na ulici ispred galerije neobrijanim i nedoličnom gužvi.

Osjećajući se superioran u odnosu na te zadovoljane s malim stvarima proletarijatu umjetnosti, lagati ti će kako je upravo bio "gost" na "popisu" privatnog otvorenje izložbe u koje se nije uspio probiti, te će izjaviti kako je izložba po njegovom mišljenju bila "smeće" i reći će kako nije "vidio ništa zanimljivo".

Ipak nastaviti će napadati ekskluzivne umjetničke događaje s gerila taktikama i sve dok ne upadne ili naučiti odgovarajuću tehniku ​​koja otvara sva vrata.



X

Negdje na putu svoje ambicije u egzodus prema obećanoj zemlji u kojoj će biti netko pozvan, autsajder će kad tad susresti netkog njemu sliučnog.

Još jednog autsajdera koji je spreman žrtvovati sve da postane insajder. Susret uvijek započinje razgovorom u kojem se hvalisaju jedni drugom imenima poznatih osoba s kojima su se našli u istoj prostoriji . Iako su obojica pokušavaju stvoriti iluziju osobne raskoši i važnosti, i svaki vjeruje da je superioran u odnosu na drugog, duboko u sebi priznati sami sebi da se nalaze na istom zadatku. Tada veza između tih ljudi je formirana. Ova vrsta prijatelja se zove «otvarač konzervi».

Udružujući snage ova dva -jedan drugome otvaračia, od tog trenutka uvijek djeluju zajedno, pozvaju jedan drugog svugdje, traže izložbe i zabave, čitaju gdje se što događa, pridruju se svim društvenim mrežam koje postoje, ostavljaju svoje e-mail adrese svim galerijama, uključuju se u svako besplatno članstvo za aukcije, kolekcionare, i skupa jasš val otvorenja širom grada.



XI

Tada već poćimaju prepoznavati lica na sceni . Nisu više tako očajni da razgovaraju gotovo sa svima te su ćak naučili kako predstaviti jedne drugima ljude s koim pokušavaju izbjeći razgovor, no vjećno svjesno šuljajući se u sjenu važnijih ljudi, te bili spremi umjreti samo da bih mogli se nahvaltit da su stim važnim ljudima progovorili.



XII

Nakon nekog vremena ti se ljudi trebaju oblačiti drugačije. Ozbiljnije, više službeno, više profesionalno. Oni se ne trebaju nastojati "uklopiti" jer oni izgledaju kao dio svega toga.

Oni tada govore drugačije. Oni nisu prostačko oduševljeni sa svim više, u stvari sada ćak polažu pravo izraziti kako im je odvratno dosadno. Oni također nemaju vremena za trošiti na bezveznjake wannabes i gate-crashers. Njihova lica sada su poznata. Oni dobivaju klimanje glava pozdrava i priznanja od važnih ljudi. Odabiru ignorirati "Oh opet tog dosadnog Charlsa", kada ga uoče "unutra". Oni također poćimaju davati vlasite kartice, sa svojim imenima i imenima nekakave vrste umjetničkog, projekta,organizacije, carstva, u kojme su oni kustosi, vlasnici, direktori, mada nitko nije vidio dokaz njihovog rada a njihova web stranica se jr upravo srušila. < br />
Oni su toliko uvjerljvo ozbiljni o svemu tome.



XIII

Nakon što uzdržavaju takvo ponašanje neko vrijeme, ti ljudi počimaju primati pozive. Pozivnice koji dolaze na njihovu adresu u pisanom obliku te sadrže njihovo ime otisnuto na kartonu.



XIV

Tada odlaze na privatna sagledavanja i kolekcionarske večere. Počinju se oblačiti stršajuću i jedinstvenu odjeću kao bi ih se bolje vidjelo. Nemaju više vremena za umjetnike, jer oni razumiju više o umjetnosti nego jednostavni umjetnici. smetaju ih ega kustosa. Gade im se smješne male ribe i vulgarni galeristi. Oni mogu jako dobro raditi bez svih njih. Oni također bi bili mnogo bolje bez prijatelja otvarača za konzerve koji krade njihovo svjetlo, tako da se prestaju dogovarati zajedno.



XV

Autsajder prošlost sada je zaboravljena i svi dokazi o tome u odjećui ili u ljudiima je izbrisano iz vida.

Ta osoba je sada izrasla u potpuno zrelog Uhodu umjetnosti ili "Art Stalker". Može ga se "vidjeti" kako jeti svugdje u svijetu. On je spreman prijeći kontinent slijedeći svoju strast. On će ići od likovne sceni do scene, od umjetničkih sajmova, Biennala, u bilo kojoj zemlji i uvijek će sletjeti na noge.



No, ono što on zapravo radi, uvijek će ostati misterij.