Cijelu srednju školu maštala sam kako ću poći živjeti u iz Engleske u Italiju.
Učila sam talijasnki memorizirajući riječi iz riječnika. Dan mature i kraj srenje škole moje kolege su se odmarale od ispita po ljetnim livadama parkova, a ja sam bila na avionu za Italiju. Mjesec ipo dana čuvanje djece u zamjenu za jezik po meni je bila mala cijena. Želja mi je bila studirati umjetnost u Firenci, ali me je odbila firentinska sporost, studiranje po 10 godina pustu birokraciju za koju nisam imala strpljenja, dok u istov vrijeme sam upala u St. Martins college i sve što sam im trebala slati je odgovor da prihvaćam.
Četiri godine studirala sam u Londonu ali to zadnje proljeće, kada više ništa nije bilo garantirano, nisam znala gdje ću se zaposliti kao slikar, kako ću preživeti, jedino logično riješenje bilo je raditi za akcujsku kuću Christies u Dubaju. No duboko njegdje u meni kuhala je nelogična želja za ići u živjeti u Rim mada nije bilo jasno kako tamo opstati i što raditi .
Vlasnik dizajn studija u kojem je Marina volontirala Ron Araad izašao je u debeloj žutoj knjizi svijetskih dizajnera, a predstavljanje te knjige bilo je u Conrad design shopu u Londonu. Dučan je bio pun dijaznera, pisaca i njhovih obožavatelja. Nisam znala nikog osim Marine i njenog šefa, pa eto sam jednom rukom držala šampanjac a drugom listala tu knjigu.
Preko mog ramena ,u knjigu koju gledao je vučji pogled crnog čovjeka..
Friday 23 March 2012
Raffaella i pozivnica u Rim
"Ron araad" kaže strananc praveći se važan kako poznaje dizajn i da bi mene tako mladu i neznalu podučio. "obožavam njegov rad"
"Ah da to Vam je čovjek trenutno s desna" Odgovorim.
"Ti ga poznaješ?" Odgovori iznenađen vučji pogled. "Gdje je?"
" Da hočeš da te predstavim?" Pitam igrajući se sa strancem iz dosade.
I tako je počela zamjena informacija i razmjena ljudi. Ja sam njega upoznala sa Araadom a on mene s Raffaellom. Ta Raffaella je organizirala nekom fotografu izložbu u Camdenu koja je otvarala te iste večeri. Marina i ja bile smo pozvane. Izložba je predstavljala kolekciju crno bijelih velikih fotografija Beatlesa, Jeggera,uobičajana dosadna kolekcija kojem se fotograf pravi važan.
Nastavile smo na after party u stan talijanske arhitektice. Zapravo svi ljudi tamo bili su iz Italije, s bazom u Rimu, a vuk i Raffaella su u Rimu imali vlastite galerije. Prijateljstvo smo sklopili u crnom taksiju ispod velikog punog mjeseca.
Par mijeseci kasnije Raffallea se vraćala poslom u London, pa sam ju ponudila ugostiti bijući začarana svime i sivma koji su poticali iz Rima.
To je upravo bio moment pripreme zadnjeg inajvažnijeg ispita akademije. Trebala sam napraviti izložbu, knjige pripreme obrazloženja, i dokumentacije , i predati pisani rad. Raffaella za doručkom je promatrala kako se u kuhiji mučim sastaviti knjiga debljih od starih bibija. Uvjiek sam dolazila do stvaranja slike s jasnom idejom u glavi i bez pripreme a pripremu za moje slike uvjek sam slagala naknadno za profesore. Kupus jedino meni čitak kakve su te knjige su uistinu bile, Raffaella je izjavila da može stvoriti jedino luđak ili genialac. Otišla je u koledže vidjeti moje slike. Nakon toga smo se pozdravile i ona se vratila u Rim bez komentara.
Od njenog odlaska do kraja školske godine više nisam noću spavala. Zadnji ispit akedemije nosio je sa sobom veliku količinu adrenalina. Uz pripreme ispita radila sam čuvajući dva dječaka, te volontirala sa postavljanjem izložbe galeriji Rove. Bila sam više nego isrcpljena ali hvatala me je panika što ću raditi kada predam ispite, završim fakultet, i svo to volontiranje mora stati. Gdje ići. Kuda početi? Hvatao me užas moguće praznine.
Nastavile smo na after party u stan talijanske arhitektice. Zapravo svi ljudi tamo bili su iz Italije, s bazom u Rimu, a vuk i Raffaella su u Rimu imali vlastite galerije. Prijateljstvo smo sklopili u crnom taksiju ispod velikog punog mjeseca.
Par mijeseci kasnije Raffallea se vraćala poslom u London, pa sam ju ponudila ugostiti bijući začarana svime i sivma koji su poticali iz Rima.
To je upravo bio moment pripreme zadnjeg inajvažnijeg ispita akademije. Trebala sam napraviti izložbu, knjige pripreme obrazloženja, i dokumentacije , i predati pisani rad. Raffaella za doručkom je promatrala kako se u kuhiji mučim sastaviti knjiga debljih od starih bibija. Uvjiek sam dolazila do stvaranja slike s jasnom idejom u glavi i bez pripreme a pripremu za moje slike uvjek sam slagala naknadno za profesore. Kupus jedino meni čitak kakve su te knjige su uistinu bile, Raffaella je izjavila da može stvoriti jedino luđak ili genialac. Otišla je u koledže vidjeti moje slike. Nakon toga smo se pozdravile i ona se vratila u Rim bez komentara.
Od njenog odlaska do kraja školske godine više nisam noću spavala. Zadnji ispit akedemije nosio je sa sobom veliku količinu adrenalina. Uz pripreme ispita radila sam čuvajući dva dječaka, te volontirala sa postavljanjem izložbe galeriji Rove. Bila sam više nego isrcpljena ali hvatala me je panika što ću raditi kada predam ispite, završim fakultet, i svo to volontiranje mora stati. Gdje ići. Kuda početi? Hvatao me užas moguće praznine.
Konačno je svanuo dan kada smo radove morali predati examinatorima fakutleta. Prostorije smo pripiturali sto puta kako bi nam radovi izlegali što urednije, kao i podove fakulteta, da budu bez iti jedne mrlje. Ovbjesili slike, predali knjige i tekstove, te napustili radove da se bore sami za sebe. Bilo nam je zabranjene uopče ući na fakultet tokom egzaminacije. Kolege su kupili pjenušavo vino i valjali se po soho parku, svi kao jedan iscrpljeni. Mene je bilo strah stati, otišla sam raditi u galeriju Rove.
Tada me je nazvao nepoznati broj. Raffaella zove iz Rima. Pitala je kako izgleda izložba? Jesam li zadovoljna. Zatim kaže
"A kako bi ti voljela imati Solo izložbu u mojoj galeriji u 9 mjesec u Rimu ?
Osječaj spasa bio sličan onom koji je Mojsije doživio kada mu se rastvorilo Crveno more. Prva izložba nakon faksa tako brzo bila je riješenje svih mojih strahova. U gradu snova. Odrgovorila sam "Da, doći ću napravit izložbu u Rim"
Zatim sam se sklupčala na omotnoj plastici sa balunčićima, i zasplala na podu galerije Rove ispod kredence kristala Damiana Hirsta.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment