Susribte to this blog

End of code

Monday, 12 March 2012

Kozjak

Vikend ovaj sunce se rastegnulo po svih sedam Kaštila , s guštom je točalo noge u more, a leđa je bacilo na brdo.

Sunce je djelovalo kao alarm i streslo Kaštelane iz zimskoga sna. S explozijom su izronili iz prašnjavih kukuljica doma, ispucali naftalinske kuglice iz proljetnih rukava a prirodna inercija ih je povukla kao kompasova igla prema sjeveru I u Kozjak.

Po brdu su se rasprišili Kaštelani kao lovački psi, obućeni svi kao jedan u brdaške bakanđe, kozo-skakutali su po stinama i njušili ljubičice.

Na kozjaku se susreću najviše praunici starih Kaštelanskih obitelji koji se još sječaju didovine u Lažinama I Kruškovniku. Nekoć su ti ljudi sa brda bježali na more od Turaka, a sada bježe od mora na brdo, od vlastite familije.

Uz proljetno skakutanje kroz friški zrak na padinama Kozjaka, broj Kaštelana je počelo graditi komine I kamene kolibe.

Brdaški hit uopče nisu počeli Kaštelani. Na Kozjaku već dugo žive dva Imoćana, jedan na istoku drugi na zapadu Kozjaka na kojem su svaki napravili svoj ranč, ili bolje rečeno doveli su Imotski na more. Uz male kućice visoko u brdu, posadili su masiline, pustili kokoše I patke, tovara I fazane, mačke I pivce, na koje je svaki pravi ljubitelj Kozjaka kad tad naišao. Imoćani pokazali su se veliki veseljaci, I tko god je naletio na ranč počastio se ribe, kuleni, mesa na gradele, sarme I vina. Kuriože su uživali gledati zalazak sunca na zaljevu, uz vatru se zagrijali, zapivali, pa se vratili sasvim začarani, I prirodnim su sljedom postali apostoli tim Imoćanima te odlučili raširiti vjeru I sagradti vlastiti renč.

Sada kupuju se nazad prodane djedovine, čiste se drače, šišaju se masline, naručuju se krda koza, razmišlja se o kupnji Đipova I tovara transportera. Svi žele svoj mali slatki ranč te je Kozjak je opet u modi. Čak bi se i Spličani u Kaštelima posadili te ih se može zamjetitit kako skakuču od planinarskog doma do doma, kao pijani poskoci, spremni s dotom od gulaša, vina I kolača, nude se domorodcima za udaju I ženidbu, sve kako bi u Kozjaku ostali.

E bome, lipo je u Kozjaku . A tko se nebi vratio kad se jednom adrenalisnski spusti niz tupinu na poklopcu od špakera ili čepu od bačve kiselog kupusa? Postoje na Kozjaku monga tajna mjesta, skrivena u žbunju, kao izvori slatke pitke vode, potoci u kojima se bučkaju šareni kameleoni i žabe, mjesta gdje rastu jestive ljive, te mogućnost susreta s životinjama, dostupne svima koji se odazovu zovu Prolića, tute, patika i divljine .

No comments:

Post a Comment