Ulazak u zgradu bio je kroz rupu u ogradi, a vrt preplavljen mladeži obučene kao dječica Marlyn Mansona. U ime scenografije broj pasa su vukodlačili uokolo a razbijeno staklo je reflektiralo neonska svjetla i grafite. Kada smo ušli cure u cervenim kaputićima na biciklama su pitale sramežljivo što se i gdje tu nešto događa, a kako jedini ljudi ne odjeveni u uniformu trulosti nisu znali odgovor, gurnile su bicikle kroz ogradu i pobjegle. Mansonova djeca su nas gladno pikirala, a da se nisu upravo zazitili štakora na gradele bili bi nam prerezali grkljan s limenim čepom od konzerve. .
Mladen je postao nervozan također, i započme bosti botune po mobitelu, ali kako jedini put iz ove situacije je mogao biti uzgor, prema gore smo se i počeli pentrat po klimavim skalama te pronašli izložbu. U velikoj tamnoj praznini nalazila se divovska vida ili šaraf u obilku penisa. Dali je umjetnik bio svjestan brojnih interpretacija ovog rada? Penis je bio obložen lavandinim sjemenkama. Očekivala sam golubove. No samo jedna osoba opsjednuta s tim organom mogla je doć do takve ideje. Philipa Horan je napravila skulpturu svoga golog momka, uključujući njegov nadprirodno veliki penis, prekrila je skulpturu sa sjemenkama i pustila golube na gozbu, te nije potrebno istaknuti da od svih mjesta golubi su najviše sljetali na falusnu granu Jhony boya i čokali..
Ostatak prostorija sadržaavale su skulpture koje su bile sličnih materijala, to jest centralna tema izložbe bila je " Tvrdo drvo". Grupe muškaraca njuškale su ukokolo kao neki pametnjakovići, a tada se među svim tim pojavilo svjetlo. Svetac..
Kako opisati čovjeka kojeg jedonstavno moraš upoznat zbog njegovog izgleda?.
On je bio knjiga u kožnim koricama sa smeđim stranicama koje su obečavale, kartu otoka i zakopanog blaga. Čovjek je imao raštrkanu bradu koja je izgledala kao explodirana zvjezda mačana duhannom, iz nje je visila pušeća drvena lula, uokvirena zrnim zubićima, pićušnim plavim oćima, a sve je držalo tijelo zamotano u zelenu voštanu jaketu i narodne čizme do koljena. .
Tanaji su htjeli znati jeli Englez "nooooo hohohohohohohoho hoho" Hutao je kao sova. "ja ja ja ja ja jaj aj sam iz Finske ž žžžžživio sam u Starigradu ovu zimu ali sutra odlazim jedriti na Baltičko more""Naravno da jedri pomislila sam, jedino čovjek koji poznaje samoću i more može izgledati ovako"Pomorac si? Upitala sam veselo" " da da da da da dadadadadada da!" Složio se" ali, u starigradu sam sam radio skulpture" Becky je primjetila da je ovo čovjek kao stvoren za mene pomorac i umjetnik. Oooooooho ho ohoho ohoh oho he nasmijao se kao dida mraz i vratio lulu usta. Evo on je također pomorac ponudila sam mu Mladena, a mi smo umjetnici. Muškarci su potom se zapričai o djelovima brodova i razlikama između skandinavskih i mediteranskih brodica. Hutanje kao je nastavilo neko vrijeme..
Međuvremenu ja sam se vinski pripremala za pričati ovaj galeb mors-kod, te kad su bili gotovi sam ga zaskočila. Skupljam kolekciju pomoraca, svih oblika, godina, i vrsta jedara, ukoliko su neobični. Ovo je bio primjer koji nisam mogla propustiti. Otvorila sam memoriju na stranu pomoraca sa bijelim bradama, i započela intervju ..
Ime mu je Sakari Koskenalho.Rođen je u Helskinkiu, no dok je još bio mali siromašan dječak imao je kajić i odlazio je na more dnevno. Sada živi na otočiću skupa s ostalih 30 otočana. Došao je živjeti na Hvar preko zime da bi se malo podružio . Ksko lito dolazi on kao svake godine diže sidro i ide ploviti na Baltičko more, jer ovdje je pre vruče..
Zapravo ima plan, naslikati cijeli ocean, svaki dan po jednu sliku, i to izdati u knjigu, tako da pomorci više neće trebati koristiti karte, već će po njegovoj slici znati gdje da putuju. Sakari i ja smo se dogovorili naći na Hvaru u listopad.Kada je poćeo brujiti nešto o mogućem zakašnjenju i zbog pituravanja broda. Ubacila sam malo mornarskog šećera. "Pa moraš doć. U listopadau će na Hvaru biti moja prijateljica meksikanka".Pomorcu je oko poprimilo sjaj " u huhuhuhuhuhuhuhuhuhuhu uuuuu huuh uuu" Onda morat ću biti tu!
No comments:
Post a Comment