rim dan jedan

vlak je sitgao u kolodvor Termimi. Putovala sam iz Hrvatske preko, Venecije i para dna stanke kod meksičkih arhitekate na bienalu arhitekture. U rim sam stigla s torbom punom odječe, i ruke pune velikih rola papira i tjela mladih muzaa koje sam slikala u bikinijma preko ljeta.Nazvlala sam dani broj. Raffaellu nikako nisma mogla dobit. Ako je ne dobijem, neznam ni gjde ću stati, a kamoli kako imati izložbu morat ću nazad da vlak za hrvatsku. Jedinin drugi broj bio je njegong prijatelja producenta. On također nije bio u rimu ali je bar digao slušalicu iz hon konga gdje se nalazio. Da ona kaže da me raffaella očekiva, opiše mi kako busom doći preko rima do mjesta gdje me je raffaella smjestila u neku ludu kuću punu njenih prijatelja, ali njega nema dali želim njegov puno bolji stan? Ne? Ok, galerija je odmah ulicu do stana. sjedi na bus i pitaj da te iskrcaju na Chieza Nuova. Ruke pune ušla sam u buz koji me prekotrljao preko Rima i pljunio kao kakvog turista kraj bijele ckrve. Kuća je bila na 5 katu tekakota zgrade. Da očekivali su me svi stanari Bettyine kuće. Bettiyina kuća bio je dom Grupi budista. Teenage kćerima Južno američkog ambasadora u egzilu. Umjetniku. I svakojakim putujućim piscima, glazbenicinma, svjetskim putnicima. Raffaella također bi katdaka iznajmila svoj stan turistima za velike svote i zauzlea krevet kod Betty. Stan je bio veliki gospodski stan kakvi su se nekić gradili s tekakota podovima, visokim stropovima, zidovima punih knjiga i putnih karata, sa stropa su visjeli chandilijeri , paučine i suveniri svih država svijeta. Sve sobe osim kuhinje imale su sagrađene velike drvene krevete na kat. A centar te kuće bila je kuhinja i stol dug 5 metara. Svi su me isčekivali. Raffaella im je kazala da sam poseban gost,ostavila mi je broj njene galerijske asitentice. Po londonskim pravilima se ne čeka. Nzvala sam astitenticu koja je srigla na skuteru i otvorila galeriju. Brbljala je nešto nerazumljivo na talijanki i otvorila mi prortor pretrpan stvarima. Prostor u kojem sam ja trebala napravitit izložbu bio je pun mrtvih biljaka, kutija starih cipela, časopisa, knjiga, odjeće na hrpama. Izgledalo je to sve kao dubiki buvljak a mirisao je na vlagu i potrebu da se sve to baci ča. Očekivla sam da če asitentica to sve očistiti , no ona je mi je jedonstavno ostavila klkjuče i sjahlala skuter pa nestala. ako moja izložba treba biti u tom prostoru odlučila sam, onda če taj prostor biti prilagođen. počela sma nostiti sve te stare cipele u konjtenje, stotine pitarta i robe. Kada sam očistila prvu prostoriju pojavila se asistentice, skrikajući na mobilkte, i signalizirla mi da nesmijem ništa bacat. Pokazala mi je da postoje podrumi koji se zavijaju duboko ispod galerije u obliku puževe kićme. Pomogla mi je raznostiti svo to smeće u crne utrobe zvijri bez struje. Kada sam očistila nekiliop orostorija, kupila sma bijeje piture i dala se u bojanje zidova. A kada su oni bili čisti, počela sam slikati. Prvi modlei bile su cure egzikle.