Kaštelanske Sirnice

Dolazi kraj Korizmi. Bračani koji su se poženili tokom ove Korizme su se poženili, nema više pireva za Bračane do sljedeće Korizme, kad će previ opet bit najpovoljniji . U Kaštelima matere već kupuju salvete s na zečiće i pačiće te ih spremaju u kredence. Počima godišnje čišćenje svega živoga i neživoga, pri-pituraju se zidovi, fregaju se tapeti po štradi, vade se pra- babini zubi iz pivskog bokala i poliraju jer ih je svima žaj bacit, mada pra-baba već odavno gleda s oblaka.

Kada je sve čisto i uredno , početi će se naručivati mladi sirevi iz i pršuti iz Zagore, a krešendo pred Uskrsne operacije će bit proizvodnja sirnica.

Sirnice nisu kao vožnja biciklom pa kad jednom naučiš znaš za život kako se one peku. Ne. Da vam pravo kažem vidjela sam jednom kako žena ugrizavši u sirnicu tvrdu kao kost, izgubi zub. Dakako prhkost, mekost, spužvanost i miris dobre sirnice su stvar vježbe, prakse i genetike.

No sve žene rođene su nadarene natjecateljskim špiritom, koji što su starije se sve više iskazuju kroz njihove kolače, te uživaju u blagdansk0-sportskim prigodama.

U Engleskoj pred Uskrs, nađu se žene u štiklama u sred grada, uspostavi se staza , trka se započne s pištoljem, na čiji pucanj krda žena s tavom u ruci i palačinkom na tavi trču što ih brže noge nose da se vidi koja je brža i bolja. Mada je uvijek upitno dali iti jedna od njih zna radit išta više od palačinka.

Crkva s vremenom na vrijeme pozove žene iz zajednice da naprave kolače u dobrotvorne svrhe. Naravno mnoge žene se odazovu, ulože trud, novce, i dobre namjere. Ali nema te žene među njima koja se tajno ne natječe s ostalima, što se tiče kvalitete njenih kolača. Kad pridonesu svoj stolu pun kolača, one načule uši, i slušaju za zvukove mljackanja, žvakanja, ili kašljanja. Ti zvukovi vrsta su idiolekta koje one prevedu u kompliment ili uvredu. Kad im se sve pojede nisu sigurne dali su presretne ili ipak jidne jer nisu uspile ukusit ma niti komadić vlastitog kolača. A naj milije im je čuti komplimente.

Sirnice upadaju u tešku kategoriju kolača. Tijesto sirnice se treba boksat šakama, a to ne-mogu postići nikako mršave mlade cure, zbog čega je Sirinca isključivo posao za Kaštelanske zrele žene. Kaštelanska žena, htjela to ili ne kad-tad iz gena naslijedi ruketine . Priko noći, same od sebe ojačaju joj gornje ruke, koje više nikada neće smršaviti i ona postaje spremna mlatiti žuto tijesto sirnice. To je moment u životu Kaštelanske kada ona izraste od obične ženske bez ikakvog pojma o životu u zrelu ženu koja zna ama baš sve i ne boji vam se to pokazati. Prva sirnica Kaštelanki je zapravo obred zrelosti, ili „rite of passage“ kako ga to na Engleski zovu divlja plemena Afrike i Papua Nove Gvineje.

Kada Kaštelanki uspije sirnica , nema više tih okova koji nju mogu zadržati. To je tren kada ona za ostatak života prestaje bojati jaja, i samo jedan king kong pogled prema jajima i kesicama praška za bojanje tjera njenu mladunčad u automatsko miješanje kvasine i praška u vodi te ljepljenja naljepljica po tvrdo skuhanim jajima. Smirena scenama zečića, pačiča i točkica tada Kaštelanka se opusti u tradicionalno formiranje, pletenica, gusaka i okruglastih sirnica.

Sve žene a Uskrsnju nedilju , postave njihove sirnice u košare, okružene jajima i merlom, te ih s počešljanom i ispeglanom dicom odvuču u Crkvu na blagoslov. Usput kradom pogedaju kave izgledaju sirnice drugih žena i zaključe brzinski hirearhiju ispečenih kolača informaciju koju će kad-tad prokomentirati. Ambicioznim djevojkama bolje se ne miješati u komplicirana posla tradicije dok ne sazrije adekvatno oruđje, i bojati doma materi jaja. A bidnima kojima nikad nije ta sirnica s milijun jaja uspila se dignut, nek pro-krijumčare u koficu sirnicu pekarove žene. Ajmo bit realni svi jedva čekamo taj najbolji doručak godine, Uskršnji doručak, a priznajmo, to uopće nebi bilo to bez sirnice.