Večera u Ibizi

To je bilo prvo i zadnje ljeto koje sam provela u Londonu. Bilo je teško s obrizom da prije odlaska sam vidjela boje Jadranskog mora i početak ljeta. Na sjeveru dočekala me kiša, džemperi, perjanice i konzumacija kobasica. Zaposlila sam se u butiku prodavajući kristalne lampe, vinske čaše i kušine a zvali su me Sunny. Provela sam taj mjesec čisteći prašinu i pamteći njemački iz riječnika skrivenog u jednom od odmarića. Malo je reći da je bilo depresivno i repetitivno. Zatim jedan portuglaski kolekcionar izbaci ponudu." Večera sa Sunći u Ibizi? Želim da me slikaš za tvoj projekt. Kupit ću ti kartu za sutra"

To je bio siguran početak kraja, karijere u dućanu. O da, sljedeću većer bila sam na avionu sa bojama u ručnoj prtljazi. Na aerodromu me dočekao portuglaski celebrity ortodont, koji je upravo bio u relizaciji njegovog prvog Rock albuma, odvratno zaljubljen u englesku odvjetnicu plave krvi koja mu je svake večer satima preko mobitela repala njenu ljubav kroz crnačku rimu.

Moje ime nalazilo se na kartonu, a ja sam bila u đipu. Pokupili smo prekrasnu Laviniju koja je stigla s pariške revije, momka pola njene visine i jurnili u noć Ibize, po ulicama optočenim palmama.

Noć je mirisala po Dalmaciji i cvrčcima. Gradska svjetla su nas ostavila, uspeli smo se po brdima čempresa uz suhozid, i naglo zakočili ispred kocke od betona i stakla.

Svi su bili tu. Zapravo , nitko koga sam ja poznavala, tulum je bio pretrpan španolskim zvjezdama iz filmova, glumicama, manekenkama, ređiserima, vlasnicima klubova i nogometašima, jedina stvar meni vrlo poznata bila je flamenko muzika koju je sviralo, meni vrlo poznato lice gitarista, njega sam odmah prepoznala. Paco de Lucia. Ipak jesam vlasnica flamenko cipela.

Kada se sviralo svi gosti su pljeskali u flameko ritmu. Bazen je bacao plavu vodenu pozadinu. Nakon drugog ruma govorila sam Španjolski, čudno kako sječanje radi nekada, i svima sam bila predstavljena kao Sunći, umjetnica. Koje oslobođenje, nisam se odavno osječala kao ja . Definitivno više nije postojala mogućnost da se vratim biti pepeljuga u dučanu nakon što sam se počela sječati vlastitog imena. Prije nego što sam uopče se upustila u uživanje ideja španjolske arhitektrue, skinula sam braziere dodala modru haljinu. Večer je bila vruča. Bilo je pravo ljeto van londona. Sutra, sam naslikala Laviniu i Manela.