Prosjedi, duboko osunčan, i ponešto suh čovjek sa pilotskim cvikama , čeličnom pločicom s izrezbarenim imenom i krvnom grupom na prsima, obućen u vojničke bermude i mornarske cipele poljubi zrak poviše Tatjanine ruke i nastavi razgovor na španjolskom.
Njegov također prosjedi pas, ženka po imenu "hombre" (muškarac na španjolski) i nadimkom "Vi" lajala je njen Esparanto pozdrav svakom od četiri putnika, te je limeni brod odgurnuo od obale skakutavši sa vala na val kao stari dupin vibrirajući cijelim putem.
Odlučila sam da sukladno događaju, bilo bi prikladno odjenuti dugu plavu i upravo kupljenu sirena-haljinu. Ispostavila se odviše transparentna, i romantično uglavnom zametena s vjetrom.
Stigli smo na maleni otočić koji sumljam da je imao diametar od 100 metara, no unatoč tome bio je otok sasvim samostalnan stojeći u dostatnom obujmu mora. More uz obalu bilo je čarobni prozirni tirkiz.
"Dobrodošli kući" ponosno je najavio Steeve.
Na otočiću skuplio se mnogo prašine, suhe trave, i sjajnih znojnih radnika zadubljenjih u rad polu goli. Pogledavši upitno kao nke domače beštije na paši, sinkronizirani i tiho radnici su digli pogled, pitajući se kako su Steve i Zoran uspjeli dovući mlade žene na tu stijenu,zatim su nastavili rastezati crni katran po podu zgrade koja je izvana izgledala kao kamena štala za domaće beštije.
"Jupi" Zahikotao se Steeve" Ovo dragi prijatelji je morska kuća" povućevši nas u praznu unutrašnjost. "Ona postoji za momente kada bi se netko zaželio živjeti uz more! Korekt! A ovo je kino! I Morska kuhinja! Korekt! Sada pogledajte ovaj prozor, ovdje zamisli sebe kako se tuširaš i gldaš prekrasan zalazak sunca u more. Jupi!"
Prešli smo teritorij u procesiji, prateći poglavicu našeg plemena koji je hodao ponosno kao da upravo nosi krunu sastavljenju od perja. Uhvatevši naš pogled novi graditelji su nam poslali pozdrav pokeretom glave , kojim je Steve odgovorio s objašnjenjem .
" Mi smo svi umjetnici, dame su slikarice, oh kako ja mrzim umjetnike, toliko su egocentrični, teatralni, pre emotivni i melodramatični.
Nastavio je s objašnjenjem kako on zapravo tu ne radi ama baš ništa. Zajedno s Hombre nadgleda radnike kako rade i pleše na zvuk mješalice cementa.
"4 ovce su živjele prije mene na ovom otoku. Kao što vidite nijeda biljka nije ostala. Sve su prožderale. Živjele su ovdje 50 godina i neće više nikada dok ja ne umrem"!
Šetnja od morske kuće do vrha brijega trajala je dvije minute , a vrh brijega bio je svijetionik. Na vratima je pisalo : Sagrađeno u 1827. Prošli smo sa sjevera na jug svjetionika, i našli se na polukružnoj taraci. " Ovo dragi prijatelji je najbolji dio! Celestialna platforma za obzervaciju sunca kako izlazi iz mora na istoku i zalazi u more na zapadu, ovdje se može pratiti putovanje sunca preko neba tokom cijelog dana.
Kada smo pregledali mnogobrojne sobe svjetionika, i zamislili sve tuševe u kojim se može tuširati također prateći kretanje sunca, i koji će se uskoro sagraditi. Steeve nas je odveo do njegovog sadašnjeg tabora. Mreža za komarce visjela je obješena u kamenoj kučici ispod smokve. Poprilično Indiana Jones. Košara od Hombre stajala je u blizini. Prstom je pokazao prema naj-zgodnijem od građevinara kao ponosan kolekcionar, nudeći nam ga u slučaju da ogladnimo za mlađe meso. Zatim nas je pozvao da sjednemo, i objasnio da betonski krug će uskoro biti laboratorij. Krov će biti okrugao i na dodir botuna će se otvarati prema nebu , tako da se može slikati pod zvijezdama ili suncem.
" Ovdje je toliko prekrasno da je absolutno nemoguće slikati nešto ružno. Korekt! I to je bio moj plan! Jupi!"
Zoran je šapnuo smijajući se kako Steevov originalni plan je bio sagraditi Heli-drom, ali kada je malo razmislio, shvatio je da zapravo nema prijatelja koji posjeduje zrako-mlat.
"Kada rusi zavežu brodove na moj otok, obučem ostatak stare Švicarske vojne uniforme, Hrvatsku kapetansku kapu, i počmem odbrojavati trenutke koje dopuštam da ostanu zavezani za moj otok prije nego što ih upucam. Prijetnja uvijek upali. Smiješno je kako su ljudi spremni vjerovati u ono što vide"
Hombre je počela lajati agresivno na Steeva, koji po peti put je poslušno spustio bosu nogu i koju je mali brkati pas zaskočio i nastavio ševiti bez manjka entuzijazma.
" Ah" Steve je izdahnuo polu zasramljeno-polju ponosno. " Pa dobro je što to samo radi meni a ne strancima. Tako čistim cipele, kada ih imam na nogama"
Steeve je odpio guc vina i počeo sa " Dakle što sam vam ono htjeo ispričati? Oh, zašto i kako sam postao umjetnik , unatoč toga što sam znao da umjetnici žive u naj-strašnijoji horifičnoj mizeriji? Pa jednostavno je, nisam htjeo raditi"....
No comments:
Post a Comment